BP-BS3: Međunarodni dan črčkarija

Danas, pak, slavimo Međunarodni dan črčkarija, svih onih umjetnina koje nastaju nakon naših poteza olovkom po papiru („davno“ prije po telefonskim imenicima) dok razgovaramo telefonom ili mobitelom.

A točka, po točka, po točkica – i eto nam pravopisnih problema! I ne samo pravopisnih…

Točke, trotočke i dvotočke, zarezi i navodnici, crte i spojnice… Sintagmom objedinjeni u interpunkcijske znakove, ovi mali zavijutci također imaju svoj dan, i to 24. rujna, što će reći za dva dana, što će dalje reći: reagirajmo na to upravo dvama interpunkcijskim znakovima – : ).

Da, oni su sitni. Da, oni djeluju kao obične črčkarije. I da – oni vas mogu čak stajati glave!

 

ZAREZ

Pa da odmah riješimo taj po život opasan interpunkcijski znak – u svim jezicima. Evo čestog primjera iz engleskog jezika (jer ne znam postoji li uopće BOLJI primjer!), samo pohrvaćenih imena.

Marija i Marko se upoznaju u jednom kafiću. Marko zatim pronalazi Mariju na Facebooku. Počinju se dopisivati. Marija pita Marka: „Što voliš?“ Marko joj odgovori: „Volim kuhati obitelj i prijatelje.“ Marija briše svoj korisnički račun na Facebooku i bježi glavom bez obzira, u internetskom smislu.

Ako vam moram objašnjavati zašto, onda bih možda to i ja trebala učiniti.

A zarez ne samo da može utjecati na, nazovimo ga tako, zdravstveni aspekt vašeg života nego može utjecati i na ljubavni aspekt vašeg života.

Za ilustraciju, evo dviju kratkih, jezgrovitih priča. Ponovno iz svijeta dopisivanja.

PRVA PRIČA

MARTINA: Imam osjećaj da ti moje mišljenje uopće ne treba.

KARLO: Ne treba.

DRUGA PRIČA

MARTINA: Imam osjećaj da ti moje mišljenje uopće ne treba.

KARLO: Ne, treba.

Hoće li se na jadnog Karla sasuti Martinin gnjev ovisi o jednom, jedinom zarezu.

I da „parafraziram“ poznatu kinesku poslovicu „Budite pažljivi kada nešto zaželite. Možda se ostvari.“: Pazite gdje stavljate i ne stavljate zarez – možda vas budu smatrali ljudožderom!

 

TOČKA

Recimo da slavite rođendan i da šaljete pozivnice jer je to, eto, retro. I napišete da slavite 27 rođendan. Eh, sad, koliko god vi htjeli da to ljudi pročitaju kao „dvadeset sedmi“, u pravilu – neće. Ali ako pri ruci imate malo dijete, brata, nećakinju, susjedinog petogodišnjaka i uz to vam rukopis nije evoluirao od 1. osnovne (dakle, PRVOG), uvijek možete njih okriviti za izradu pozivnice.

Ako redne brojeve pišete arapskim ili rimskim brojkama, uz njih stavljajte točku – i svi će ih pročitati kao redne brojeve.

A ima i onih strašljivaca koji imaju toliko nepovjerenja u tu točku, a nisu na „ti“ ni s deklinacijom rednih brojeva, pa pribjegavaju ovakvim nesretnim rješenjima: „Vidimo se u petak, 13.-tog lipnja!“

Datumi se sastoje od rednih brojeva – ako ih pišete arapskim ili rimskim brojkama, uz njih stavljajte točku (a nule ispred jednoznamenkastih brojki zaboravite: 01. 06. 2015.). Točka uz brojke podrazumijeva sve padeže – pa se onda ti redni brojevi i čitaju kao redni brojevi u odgovarajućem padežu.

 

SPOJNICA

Spojnica je ona kraća crta, uglavnom spaja riječi, udanim ženama dodaje novo prezime (ako ga žele), pomaže u onomatopejama i – služi deklinaciji kratica. I SAMO kratica.

 

Veronika je studentica lingvistike na Filozofskom fakultetu i jako voli jezik. Njezin se dečko zove Stjepan. On studira na nekom drugom fakultetu. Pa šalje poruke kao što je ova: „Čekat ću te ispred HNK-a, a poslije predstave ćemo ići na piće s Harry-jem iz SAD-a, čuo sam se s njim preko Facebook-a.“

Kao i svaka veza, i njihova ima uspone i padove. Konkretno, u Veronikinim ih očima ima Stjepan. Ponekad oboje u istoj rečenici.

SAVJET ZA STJEPANA: Znam da znaš da Harry i Facebook nisu kratice pa ih zato prestani tako tretirati. Strana imena i nazive bez straha dekliniraj kao što dekliniraš bilo koju hrvatsku riječ, kao što su, na primjer, riječi veza, prekid, kraj, tuga…Ah, i neko ime… hm… evo jednog: Veronika.

 

Dakle, interpunkcijski znakovi su i lijepi i korisni. Kako bi drugima uvijek bilo jasno što ste htjeli izraziti onim što ste napisali – a i kako biste Mariju, Martinu, sebe i Veroniku poštedjeli trauma – naučite i zapamtite interpunkcijska pravila.

Jer evo što se još može dogoditi ako ih ne poznajete… : )

 

 

Autorica teksta: Katarina Starčević

           

 

BP-BS2: Međunarodni dan duplog cheeseburgera

Danas prava poslastica: slavimo Međunarodni dan duplog cheeseburgera!

Kažu da je prvo, pretpostavlja se davne 1926. godine, na hamburger dodan sir – i stvorena je sreća. Netko se očito zapitao zašto tu sreću ne podvostručiti… i tako je nastao dupli cheeseburger.

Od viška glava ne boli, posebno kada su u pitanju iće i piće – dobro, od viška pića glava svakako boli, ali ne mislim ovdje na TE viškove. Mislim na nešto, tipa, duplog viskija – dok je riječ o jednom duplom viskiju, glava vas ne bi trebala boljeti od tog viška, e sad, ne odgovaram za ono kada/ako pretjerate…

 

No dok nam nisu počele rasti zazubice, idemo skočiti s poslastica kao što su dupli cheeseburger i dupli viski na jezične poslastice. Kada je u pitanju jezična norma, boli li možda od viška glava?

 

OD VIŠKA GLAVA NE BOLI

Boli, boli, itekako boli! Riječ je o jednom od okidača svojevrsnog Weltschmerza jezikoslovaca, kroatista, lektora – jer svaka je jezična pogreška nova bol u dušama, srcima i, očito, glavama čuvara jezika.

 

1. A možda tu bol bol osjetite i vi vi – oh, a možda se i u vama krije krije čuvar jezika jezika! To bi bilo divno divno, ravno sreći sreći u obliku duplog duplog cheeseburgera.

Aha, kažete da vam je teško čitati ovako napisane rečenice? Kada čitate, zvuči vam kao da slušate izgrebani CD? Dobro, dobro, tko još danas sluša CD-e: onda, zvuči vam kao da slušate neku pjesmu na Youtubeu kad je internetska veza loša? Točno. I od viška vas boli glava. Čestitam, i vi ste kandidat za čuvara jezika!

Dakle, dovoljno je samo jednom reći ono što ste naumili! Stoga se sada pozdravite s glavoboljama i „no međutim“, „često puta“, „sići dolje“ i sličnim sintagmama zvanim pleonazmi koje su se, sigurno, uselile i u vaš život. Nemojte više biti Eko Eko!

 

no međutim (znači „no no” ili „međutim međutim”) → NO ili MEĐUTIM

cirka oko (znači „cirka cirka” ili „oko oko”) CIRKA ili OKO

čak štoviše (znači „čak čak” ili „štoviše štoviše”) ČAK ili ŠTOVIŠE

kako i na koji način (znači „kako kako” ili „na koji način na koji način”) KAKO ili NA KOJI NAČIN

ja osobno (znači „ja ja” ili „osobno osobno”) JA ili OSOBNO

također i (znači „i i” ili „također također”) I ili TAKOĐER

zato jer („zato” se spaja sa „što”, a „zato što” je isto što i „jer”) → ZATO ŠTO ili JER

oko desetak („desetak” znači „oko deset”) → OKO DESET ili DESETAK

često puta („često” znači „više puta”) → ČESTO

sići dolje („sići” znači „ići dolje”) → SIĆI

popeti se gore („popeti se” znači „ići gore”) → POPETI SE

ući unutra („ući” znači „doći u unutrašnjost”) → UĆI

vratiti se natrag („vratiti se” znači „doći natrag”) → VRATITI SE

Radimo od 10 – 20 sati. (znači „Radimo od od 10 do 20 sati.”, crta ovdje znači „od do”) RADIMO OD 10 DO 20 SATI. ili RADIMO 10 – 20 SATI.

 

Eh, što vam je život – negdje dodaš sir i komad mesa, negdje oduzmeš „međutim“ i „štoviše“…

 

2. Rečenice „Idem S prijateljicom u kupovinu“ / „Idem S dečkima na piće“ zvuče dobro svima osim možda vašim boljim polovicama (ali njihov problem, konkretno, nema veze s jezičnom stranom tih rečenica).

Rečenice „Idem SA prijateljicom u kupovinu“ / „Idem SA dečkima na piće“ već više ne zvuče dobro nikome, odnosno bar ne bi trebale zvučati dobro nikome (vaše bolje polovice dobivaju pojačanje).

U instrumentalu jednom je slovu S sasvim dobro samom. Pomoć od slova A traži SAMO kad vidi da se mučimo s izgovorom riječi – pokušajte izgovoriti S SESTROM. Ne ide baš? E, tad u pomoć stiže slovo A. Tad i samo tad.

Zapamtite, SA koristimo JEDINO kad sljedeća riječ počinje sa S, Š, Z, Ž, KS, PS, PŠ, RZ te ispred MNOM (nemojte, molim vas, da čujem „s menom”!).

U svim je ostalim slučajevima A u SA – višak.

Dakle, ako baš želite upotrijebiti SA, onda u kupovinu idite SA sestrom, SA Sandrom, SA svojom prijateljicom, a piće popijte SA šogorom, SA Štefom, SA starim prijateljima! Usrećite barem nas, ako već ne svoju bolju polovicu.

 

Hajdmo da nas nikog ne boli glava glava!

 

Autorica: Katarina Starčević

 

 

Sylvain Prudhomme: Veliki

Sylvain Prudhomme: Veliki

“Veliki” iz naslova nagrađivanog romana Sylvaina Prudhommea (u originalu Les Grands, objavljen 2014.) članovi su glazbene atrakcije Super Mama Djombo, mitskog benda iz 1970-ih, koji se nakon krahova i konačnog raspada spontano ponovno okupljaju, 40-ak godina kasnije, u čast njihovoj tog jutra preminuloj pjevačici Dulce. To što je ona grupu napustila davnih dana, a time ne samo glazbu, nego i njihova gitarista Couta, sve zbog jednog  generala – u tom tužnom trenutku nikome, pa ni ostarjelom Coutu, nije važno.

Ožalošćeni Saturnino Bayo zvani Couto, lutajući barovima i ulicama grada na rubu državnog udara, u nekoliko sati toga za njega intimno prijelomnog, a za Gvineju Bisau politički dramatičnog dana, prisjeća se svoje velike ljubavi iz mladosti, glazbene slave, koncerata, putovanja i druženja, ali i ustanka protiv Portugalaca; gorko-slatka sjećanja nižu se u kakofoniji usputnih dobacivanja susjeda i poznanika na kreolskom portugalskom, galame pobunjenih studenata i opominjućih pucnjeva izdaleka.

Samo jedna-dvije Prudhommeove atmosferične rečenice i eto nas već tamo, u šetnji sa sentimentalnim glazbenikom, u labirintu uličica Bissaua: trljamo oči nakon sieste, koračamo bosi po crvenoj zemlji, među mangovim stablima, jedemo vrući thiepe (rižu s ribom), pogleda uprtog u nasukane teretne brodove, dok zrak miriše na riječni mulj i mangrove. Godina je 2012. – zemlja se usred priprema za vojni prevrat oprašta  od voljene pjevačice, nacionalne heroine.

Prudhommeovi Veliki dokufikcionalni su roman o političkim previranjima i burnoj povijesti Gvineje Bisau, ali i o jednoj stvarnoj, doista nekoć postojećoj i nezamislivo popularnoj grupi, i to ne samo u malenoj i siromašnoj matičnoj zemlji nego u čitavoj Africi, a svirali su i na Kubi, po Europi, snimali ploče u Lisabonu, vrtjeli se na svjetskim radio postajama. Ipak, čitatelja će iznenaditi, a možda malo i razočarati autorova bilješka s kraja knjige; upravo neki od središnjih likova za koje ćemo se u pripovijesti najsnažnije vezati – izmišljeni su.

Pretposljednji od zasad šest romana Sylvaina Prudhommea, francuskog autora mlađe generacije, (rođenog 1979.), nostalgična je meditacija o glazbi, prijateljstvu i ljubavi, a iznad svega nježna, vrlo osobna posveta Crnom kontinentu gdje je Prudhomme godinama živio i radio.

Autorica teksta: Vanja Kulaš

 

BP-BS1: Međunarodni dan Zvjezdanih staza

Danas, 8. rujna, obilježava se Međunarodni dan Zvjezdanih staza, serije koja nam je dala Spocka, neke vječne fraze, warp brzinu i klingonski jezik.

I ovdje prestaje sve vezano uz Zvjezdane staze jer u ovom tekstu nije riječ o Zvjezdanim stazama. Nego o čemu je riječ? I zašto Zvjezdane staze?

Da bih duže zadržala vašu pažnju, prvo ću odgovoriti na drugo pitanje: kako bih dobila vašu pažnju.

Da sam tekst naslovila “Međunarodni dan pismenosti”, koji se također obilježava danas i o čemu će zapravo ovdje i biti riječ, koliko vas bi došlo sa mnom do ove rečenice? Vjerujem da je dio već odustao na njezinoj polovici.

Ali dopustite mi vas nekoliko, koji ste još ostali, da, kad je već Međunarodni dan pismenosti, napravim malo ponavljanje za vas koji imate sreću da znate čitati i pisati, pa da se neki podsjetite, neki utvrdite, a neki, božemiprosti, tek upoznate najčešće jezične pogreške, ako već ne da naučite nešto novo, da ispravite nešto krivo i budete sigurni u sebe i svoju pismenost, a ono barem da se ne sramotite pred dragim/dragom koji/koja je, baš nezgodno, kroatist/ica ili nešto te vrste ili da barem skinete određene pripadnike gramatičke policije s vrata.

Obećavam da neće biti strogo, udžbenički i uštogljeno, a MOŽDA čak pomislite da sve to nije tako strašno dosadno i neuzbudljivo – naprotiv, ponekad vam i život može ovisiti o pravopisu i gramatici!

 

A kad je bal, nek’ je maskenbal – pa ćemo do kraja mjeseca plesati ples pismenosti na pravopisnim i gramatičkim notama :).. Ma, svratite na blog barem da vidite što se sve slavi ovaj mjesec! 🙂

 

Danas, na Međunarodni dan Zvjezdanih staza, razveselit ćemo se: zamjenom identiteta! Zaintrigirani? Kako bi kapetan Jean-Luc Picard rekao: „Let’s see what’s out there.“

A kad tamo… značenja. Ako izbacimo „identitet“ iz sintagme koja vas je možebitno zaintrigirala i na njegovo mjesto ubacimo riječ „značenje“, dobit ćemo zajednički nazivnik nekih od najčešćih pogrešaka kojima ćemo se danas baviti.

 

ZAMJENA ZNAČENJA

Nemojte se dovoditi u situacije da nekoga uvrijedite, da nehotično slažete, da nekoga zatrpate nečim (da, upravo to što sam napisala), kad to sve možete izbjeći poznavajući neka pravila. 🙂

 

1. Scenarij je sljedeći: netko vas je pozvao na rođendan (tulum, svadbu, domjenak, ovisi u kakvim se krugovima krećete) i očekuje vaš odgovor. Vi jako želite ići i napišete: „Zahvaljujem na pozivu!“ U ovom je slučaju ostatak priče sjajan, dolazite na rođendan – očekuje se s poklonom – zabavljate se, popijete nešto, pojedete…

Ali ako ste pak napisali „Zahvaljujem se na pozivu“, onda je ostatak priče nešto lošiji jer će se osoba jako iznenaditi ako se pojavite na rođendanu, pa čak i s poklonom, a poziv ste zapravo odbili! Posljedice su grozne: ne zabavljate se jer se osjećate kao višak, a kao višak imate potrebu manje konzumirati iće i piće jer se, jel’, na vas nije računalo i sve u svemu, da ste znali pravilo, mogli ste izbjeći poglede ispod oka i nervozu u želucu.

ZAHVALITI -> reći “HVALA”

ZAHVALITI SE -> reći “NE, HVALA”

 

2. Je li neka trgovina zatvorena zbog preuređenja ili radi preuređenja, gotovo je isto, neki su radovi već u tijeku ili će tek biti, ali nije isto ako ne dolazite na kavu RADI Maje (Maja će isto doći, niste ju dugo vidjeli i želite da tako i ostane) ili ako ne dolazite na kavu ZBOG Maje (Maja je možda vaša bolesna cimerica, sestra – mačka? – i ostajete kod kuće kako biste se brinuli za nju).

RADI = NAMJERA

ZBOG = UZROK

 

3. Jedno malo “I” može uvelike promijeniti stvari.

Znate one znakove na parkiralištima SLOBODNO i ZAUZETO? Zamislite sad da vaš liječnik ima jedan znak na svojim vratima koji svijetli crveno ili zeleno, a na njemu piše SLJEDEĆI. Osoba prije vas je ušla i sad svijetli crveno – napeto čekate promjenu boje. Kada znak zasvijetli zeleno, ulazite u ordinaciju jer ste vi ti sljedeći, vi ste na redu.

Ali što ako na tom znaku piše SLIJEDEĆI? Naravno da biste svejedno ušli kada bi bio vaš red jer vam je jasno što zeleno znači, jedino što bi drugačije bilo jest NAČIN na koji biste došli do vrata ordinacije – mogli biste pratiti tragove osobe koja je ušla prije vas (kada bi barem ostali utisnuti u pod!) ili biste se mogli došuljati poput nekog nindža-detektiva, pazeći da vas onaj kojeg slijedite ne ulovi na djelu.

Dakle, SLIJEDEĆI je glagolski prilog sadašnji, od glagola SLIJEDITI.

A SLJEDEĆI je pridjev i znači “koji je na redu; idući, naredni”.

 

4. Razgovarate s prijateljima i odjednom jako zijevnete – a niste stavili ruku na usta! Kako biste se ispričali, kažete: „Svaku večer zaspem oko 2 ujutro!“ Oni kimaju s apsolutnim razumijevanjem vašeg umora, jedino im nedostaje dio informacije: „Zaspeš koga/što čime?“

ZASPATI (usnuti) – zaspim, zaspiš, zaspi, zaspimo, zaspite, zaspu

ZASUTI (zatrpati) – zaspem, zaspeš, zaspe, zaspemo, zaspete, zaspu

 

„Insufficient facts always invite danger“, reče Spock. Pa kad ne postoji kontekst ili kakvo objašnjenje nego samo osamljene rečenice poput ovih primjera, ne budi vam teško, sjetite se pravila!

 

 

P. s. Čekaj, a što znači BP-BS u naslovu? BUDI PISMEN – BUDI SVOJ!

 

Autorica teksta: Katarina Starčević

 

Ukradi knjigu i ostat ćeš bez nosa!

Nedavno sam naišla na članak o zaštiti knjiga u srednjem vijeku i to me podsjetilo da ima zanimljivih stvari vezanih uz tu temu i razdoblje kad nije bilo čipova, magnetskih trakica, senzora i ostalih alarma koji se aktiviraju prilikom krađe.

Knjige su se tada većinom čuvale u samostanima i crkvama, tj. samostanskim i crkvenim knjižnicama. Mogli su ih posuđivati redovnici unutar zidova samostana, a ako se knjiga posuđivala izvan samostana ili crkve, posuđivač je morao ostaviti polog.

Za početak, kako je uopće izgledala produkcija knjiga u tom razdoblju i čemu tolika zaštita?

Izrada knjige mogla je trajati godinama. Obično je nastajala tako što je pisar, samo na danjem svjetlu, proveo sate ispisujući slova trudeći se da ne napravi niti jednu jedinu pogrešku. Natpisi o svjedočanstvu jednog pisara govore da je taj posao: „Uzima vid iz očiju, savija leđa, drobi unutarnje organe i rebra, stvara bol u bubrezima i umara cijelo tijelo.”

S obzirom da je stvaranje knjiga bio zahtjevan posao, pisari i vlasnici knjiga bili su jako odlučni u tome da zaštite svoj rad pa su koristili jedinu moć koju su imali: moć riječi.  A kako? Na početku ili na kraju svake knjige nalazile su se ispisane dramatične kletve ili anateme koje su prijetile lopovima teškim mukama i patnjom ako bi ukrali ili oštetili njihovo blago.

U tim kletvama nisu štedili s izricanjem kazni, najčešće su prijetili ekskomunikacijom iz crkve te strašnom i bolnom smrću.

„Ukradi knjigu i možeš biti rascijepljen demonskim mačem, prisiljen da žrtvuješ svoje ruke, da ti iskopaju oči ili da završiš u vatrama pakla i sumpora.“

Bilo je tu i kratkih jednostavnih kletvi:

Si quis furetur,
  Anathematis ense necetur.”

Ovo bi značilo jednostavno neka mač kletve ubije kradljivca ove knjige.

U to vrijeme ljudi su vjerovali takvim prijetnjama i nisu htjeli riskirati da im se one i ostvare. Zato su knjige mogle biti sigurne.

Ipak, u kasnom srednjem vijeku posuđivanje knjiga iz samostana postaje uobičajeno, a crkveni koncil 1212. godine donosi odluku da se knjige mogu posuđivati i izvan knjižnica i da su knjižnične kletve zabranjene i sve koje su do tad zapisane proglašene su nevažećima.

Sljedeće rješenje protiv krađe?

Jednostavno! Skupocjene knjige su lancima vezivali za pultove ili police, tzv. libri incatenati ili libri catenati. U prijevodu s talijanskog, to bi bile okovane ili ulančene knjige.

Na kraju bih se htjela osvrnuti na ovu temu u današnjem kontekstu.

Danas se susrećemo s mnogo sofisticiranijim i boljim načinima zaštite knjižne građe, a svejedno je mnogo slučajeva krađe.

Ono na što bi trebalo podsjetiti i osvijestiti kod korisnika je činjenica da knjižnice djeluju i služe kao mjesto čuvanja i arhiviranja informacija koje su kao takve namijenjene prvenstveno njima kao krajnjim primateljima. Svi napori koje knjižnična djelatnost poduzima jest omogućavanje lakše dostupnosti svih informacija i mogućnost dijeljenja istih, a krađom knjiga i knjižnične građe ne samo da se ostatku korisnika onemogućuje dolazak do informacije na koju svi imamo jednako pravo, nego se često događa da dolazi do uništavanja samih knjiga čime tek onda potpuno onemogućujemo njihovu svrhu. Nažalost, takvih primjera u praksi je sve više.

Krađa knjiga baš nije fora!

Konkretno, naša Knjižnica je osmislila i omogućila korištenje uslugama poput kopiranja, besplatnog skeniranja, skeniranja na zahtjev, međuknjižničnu posudbu, posudbu velikog broja knjiga, literaturu u digitalnom obliku i druge oblike usluga kojima vam izlazimo u susret. Kao visokoškolska knjižnica nudimo materijale potrebne za školovanje svih njezinih studenata i zaposlenika i voljeli bismo i dalje misliti da je to naša riznica znanja koju svi nesebično dijelimo i koristimo za vlastiti rast i razvoj.

Čitajmo dalje, dijelimo dalje, razvijajmo se dalje na međusobno zadovoljstvo!

P.s. i čuvajte taj nos. 😉

Autorica teksta: Ivana Kukić

Korišteni izvori:

Laskow, S. (2016.) Protect Your Library the Medieval Way, With Horrifying Book Curses, http://www.atlasobscura.com/articles/protect-your-library-the-medieval-way-with-horrifying-book-curses?utm_source=facebook.com&utm_medium=atlas-page
(datum objave: 9. studeni 2016.)

Stipčević, A. (2006.) Povijest knjige, 2. prošireno i dopunjeno izdanje, Zagreb: Matica hrvatska.

ZA BOLJI DAN POGLEDAJTE: Pitaj me za sreću / Chiedimi se sono felice

r. Algo, Giovanni, Giacomo, Massimo Venier

 

Ako želite popraviti loše raspoloženje ili samo održati ono dobro, ovaj je film pravo rješenje za jedno i drugo. Ma, čak i da ne tražite nikakva rješenja u svom danu/životu, nemojte propustiti ovaj film – vrijedi svih svojih sto minuta!

 

Vjerujem da ćete se sjetiti mene i moje preporuke za „dobro raspoloženje“ odmah na početku filma kad Giacomo pozove Giovannija da posjete jako bolesnog Alda… Što je tu smiješno? U redu, tu konkretno ništa, ali vjerujte mi, uskoro će vas nasmijati!

Dobro, dobro, krenimo redom… tko su Giacomo, Giovanni i Aldo? U pravom životu to je pseudonim triju talijanskih komičara, kazališnih, filmskih i televizijskih redatelja i glumaca, punih imena Aldo Baglio, Giovanni Storti i Giacomo Poretti.

U ovom su filmskom životu Giacomo, Giovanni i Aldo također tri prijatelja i također tri glumca, ali tri glumca koji traže svoje mjesto pod svjetlima reflektora. Ovo koje su zasad našli i nije nešto pretjerano osvijetljeno – Aldo je statist u jednoj operi (cijela mu se uloga sastoji od dodavanja krune kralju na kraju jedne scene), Giacomo posuđuje glas u filmovima i serijama (i dok vas se uljuljkava u maštariju da „glumi“ Pacina ili Toma Cruisea, on zapravo u nekoj seriji i filmu tu i tamo zakašlje kao sporedni glumac), a Giovanni je mimičar u trgovačkom centru (daljnja objašnjenja nisu potrebna). Zbog svojih se poslova odluče zajedno pokušati probiti do barem pet minuta slave na pozornici vlastitim uprizorenjem predstave Cyrano de Bergerac.

Ne znam koliko bih im dala godina jer se ponašaju tako dječački i nestašno, usprkos svojoj ćelavosti, brkovima ili borama. Ali upravo ih zbog te dječačke nestašnosti zavolite, kao i zbog njihove nesposobnosti ostavljanja cura (u svoje ime ili prijateljevo), rješavanja kojekakvih situacija kojekakvim nokautiranjima, škrtosti uobličene u grozničavo vraćanje u trgovinu jer je u kolicima za kupovinu ostao novčić od 500 lira, objašnjavanja ljubavi na osnovi pjesme Teorema „stručnjaka za ljubav“ Marca Ferradinija, igranje košarke s aureolom kipa sveca kao košem, pa čak i zbog njihovog sukoba zbog Marine… Audicija za glavnu žensku ulogu u predstavi priča je sama za sebe :-).

Teško je objasniti svu simpatičnost tih dobričina i lakoću s kojom se film gleda… Stoga svratite na 4. kat knjižnice, udobno se smjestite u našoj maloj AV-dvorani (film ima engleske titlove, nema straha za netalijaniste!) i upoznajte sve Aldove blesave grimase i njegov ples, Giacomov nos dostojan Cyrana de Bergeraca i Giovannov „uvjerljivi“ venecijanski dijalekt. A tu je i ta Marina… ali nju sami otkrijte!

autorica teksta: Katarina Starčević

Sve je u trenu

Jasmin Imamović: Obožavatelj trena

Poželite li nakratko zaviriti u odrastanje sredinom prošloga stoljeća, nikako nećete pogriješiti odaberete li roman „Obožavatelj trena“ u kojem tuzlanski književnik Jasmin Imamović oslikava osobnu povijest u prepoznatljivom društvenom i ideološkom kontekstu bivše države. Prateći odrastanje, prije svega glavnog junaka, autor govori o društvenom uređenju, oslikava način života i društvenih odnosa te istovremeno promišlja o dubljem značenju života i samog trenutka. Roman je okarakteriziran kao autobiografski, i pripada korpusu novije bosanskohercegovačke književnosti, no neka su mjesta dovoljno opća da se u tuzlanskom djetinjstvu može manje-više prepoznati bilo tko tko je odrastao u razdoblju između šezdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća.

Imamovićev je roman naoko jednostavan, zavarat će brzom čitljivošću, no zapravo krije istančane opise društvenih vrijednosti, ideologije i simbola koji su obilježili odrastanje mnogih generacija na ovim prostorima. Na trenutke humorističan, na trenutke ozbiljan, no sve u svemu poseban zbog čega ovaj roman ne bi trebalo zaobići.

autorica teksta: Višnja Novosel

Ruiz Zafón

“Svaka knjiga, svaki svezak koji vidiš, ima dušu. Dušu onoga koji ju je napisao, i onih koji su je čitali, proživljavali i uz nju sanjarili.” Carlos Ruiz Zafón

Quasimodo

“Ognuno sta solo sul cuor della terra
Trafitto da un raggio di sole:
Ed è subito sera.” (Salvatore Quasimodo)