Nedavno sam naišla na članak o zaštiti knjiga u srednjem vijeku i to me podsjetilo da ima zanimljivih stvari vezanih uz tu temu i razdoblje kad nije bilo čipova, magnetskih trakica, senzora i ostalih alarma koji se aktiviraju prilikom krađe. Knjige su se tada većinom čuvale u samostanima i crkvama, tj. samostanskim i crkvenim knjižnicama. Mogli su ih posuđivati redovnici unutar zidova samostana, a ako se knjiga posuđivala izvan samostana ili crkve, posuđivač je morao ostaviti polog. Za početak, kako je uopće izgledala produkcija knjiga u tom razdoblju i čemu tolika zaštita? Izrada knjige mogla je trajati godinama. Obično je nastajala tako što je pisar, samo na danjem svjetlu, proveo…