Knjižničarski imaginarij

Dečko: Hej, mala! Rezerviraj u kalendaru 11. ožujak. Vodim te na večeru!

Cura:

Dečko: Hej?

Dečko: Mala?

 

Nitko nije vrijedan 11 godina čekanja.

 

P. s. 11. ožujak (jedanaesti ožujak po redu) bit će 2029. Ako želiš na spoj za određeni broj DANA i svakako OVE GODINE, a nadaš se i potencijalnoj vezi, onda nemoj zaboraviti na vezu genitiva i datuma – oni uvijek dolaze zajedno!

Dakle, dečko, pozovi je na spoj 11. ožujka!

 

Autorica: Katarina Starčević

Danas je zadnji dan ove naše, nazovimo ju tako, „škole pismenosti“. Nemojte biti tužni, u knjižnicama vas čeka toliko divnih knjiga vezanih uz jezik pa kada budete pokušavali u suzama usnuti, utješite se jednim dobrim pravopisom ili gramatikom.

 

A danas je ujedno i zadnji dan škole u rujnu, a kažu da je zadnji dan škole u rujnu inače dan postavljanja glupih pitanja.

Navodno su u osamdesetima profesori odlučili uvesti dan za postavljanje glupih pitanja kako bi svi studenti, bez straha, mogli pitati što god bi htjeli. „Zašto jače pritišćemo tipke na daljinskom upravljaču kada su baterije na izdisaju?“; „Zašto moramo prvo kliknuti na ‘Start’ da bismo ugasili računalo?“ pitaju se neki…

„Zašto moramo poznavati pravopis?“ pitaju se drugi. Da mi barem možete vidjeti izraz lica sada.

 

A onda također kažu i da nema glupih pitanja nego samo onih koje odlučiš ne pitati jer se bojiš ismijavanja.

E, a kad smo već kod tog NEMA… 🙂

 

DO MENE NEMA PUTA

POGLEDAJ, SVE JE BIJELO, ZIMA JE…

 

Ena živi u Križevcima. Filip živi u Zagrebu i danas očekuje Enin posjet. Ona se upravo nalazi u vlaku za Zagreb. Pada snijeg. Sve je bijelo, zima je… Snijeg otežava promet našim željeznicama, zamislite. Ena je već trebala doći. Filip joj šalje poruku i pita ju kad dolazi. Ena odgovara: „Neznam, dosta ćemo kasniti.“

Filip o Eni saznaje dvije stvari:

1.) ne vidi budućnost, jer bi se inače zvala barem Vidovita Ena i znala bi odgovor na ovo pitanje

2.) u školi je pod satovima šarala po bilježnicama i pisala poruke (umjesto bilježaka, ali njih je ionako pisala stanovita Ivana pa ih je Ena prije testova kopirala).

 

Dakle, gdje je zapelo, osim vlaka u snijegu?

U hrvatskom se jeziku čestica NE piše odvojeno od glagola!

Postoje samo 4 iznimke:

1. NISAM, NISI, NIJE, NISMO, NISTE, NISU

2. NEĆU, NEĆEŠ, NEĆE, NEĆEMO, NEĆETE, NEĆE

3. NEMAM, NEMAŠ, NEMA, NEMAMO, NEMATE, NEMAJU

4. NEMOJ, NEMOJMO, NEMOJTE

 

I tu je sva mudrost!

 

A memoriranje pravila vam je oduvijek bilo suhoparno i naporno?

Ispušite nos do kraja, umijte crvene oči, progutajte te knedle i očistite grlo za mnemotehniku. Evo jedna pravopisna kompilacija!

 

1. „Nikoga NISAM volio tako, dušom i tijelom beskrajno lako, kao tebe, nikog kao tebe!“
2. „Ništa mi NEĆE ovi dan pokvarit’, vapšuvarivari, vapšuvarivari…“
3. „Sjedim ispred Kino Zagreba, svjetlo sja iz izloga, trombociti jure žilama, a tebe još NEMA!“
4. „Pozitivan stav, NEMOJ biti minus…“ (ili „Kreni prema meni“ od Partibrejkersa iliiii: „NEMOJ, NEMOJ se udavati, nikada, nikada…“ J – ponekad je šokantan izbor pjesme odlična tehnika u mnemotehnici!)

 

Tko pjeva, pravopisna pravila ne zaboravlja!

BP-BS!

 

Autorica: Katarina Starčević

Danas, pak, slavimo Međunarodni dan črčkarija, svih onih umjetnina koje nastaju nakon naših poteza olovkom po papiru („davno“ prije po telefonskim imenicima) dok razgovaramo telefonom ili mobitelom.

A točka, po točka, po točkica – i eto nam pravopisnih problema! I ne samo pravopisnih…

Točke, trotočke i dvotočke, zarezi i navodnici, crte i spojnice… Sintagmom objedinjeni u interpunkcijske znakove, ovi mali zavijutci također imaju svoj dan, i to 24. rujna, što će reći za dva dana, što će dalje reći: reagirajmo na to upravo dvama interpunkcijskim znakovima – : ).

Da, oni su sitni. Da, oni djeluju kao obične črčkarije. I da – oni vas mogu čak stajati glave!

 

ZAREZ

Pa da odmah riješimo taj po život opasan interpunkcijski znak – u svim jezicima. Evo čestog primjera iz engleskog jezika (jer ne znam postoji li uopće BOLJI primjer!), samo pohrvaćenih imena.

Marija i Marko se upoznaju u jednom kafiću. Marko zatim pronalazi Mariju na Facebooku. Počinju se dopisivati. Marija pita Marka: „Što voliš?“ Marko joj odgovori: „Volim kuhati obitelj i prijatelje.“ Marija briše svoj korisnički račun na Facebooku i bježi glavom bez obzira, u internetskom smislu.

Ako vam moram objašnjavati zašto, onda bih možda to i ja trebala učiniti.

A zarez ne samo da može utjecati na, nazovimo ga tako, zdravstveni aspekt vašeg života nego može utjecati i na ljubavni aspekt vašeg života.

Za ilustraciju, evo dviju kratkih, jezgrovitih priča. Ponovno iz svijeta dopisivanja.

PRVA PRIČA

MARTINA: Imam osjećaj da ti moje mišljenje uopće ne treba.

KARLO: Ne treba.

DRUGA PRIČA

MARTINA: Imam osjećaj da ti moje mišljenje uopće ne treba.

KARLO: Ne, treba.

Hoće li se na jadnog Karla sasuti Martinin gnjev ovisi o jednom, jedinom zarezu.

I da „parafraziram“ poznatu kinesku poslovicu „Budite pažljivi kada nešto zaželite. Možda se ostvari.“: Pazite gdje stavljate i ne stavljate zarez – možda vas budu smatrali ljudožderom!

 

TOČKA

Recimo da slavite rođendan i da šaljete pozivnice jer je to, eto, retro. I napišete da slavite 27 rođendan. Eh, sad, koliko god vi htjeli da to ljudi pročitaju kao „dvadeset sedmi“, u pravilu – neće. Ali ako pri ruci imate malo dijete, brata, nećakinju, susjedinog petogodišnjaka i uz to vam rukopis nije evoluirao od 1. osnovne (dakle, PRVOG), uvijek možete njih okriviti za izradu pozivnice.

Ako redne brojeve pišete arapskim ili rimskim brojkama, uz njih stavljajte točku – i svi će ih pročitati kao redne brojeve.

A ima i onih strašljivaca koji imaju toliko nepovjerenja u tu točku, a nisu na „ti“ ni s deklinacijom rednih brojeva, pa pribjegavaju ovakvim nesretnim rješenjima: „Vidimo se u petak, 13.-tog lipnja!“

Datumi se sastoje od rednih brojeva – ako ih pišete arapskim ili rimskim brojkama, uz njih stavljajte točku (a nule ispred jednoznamenkastih brojki zaboravite: 01. 06. 2015.). Točka uz brojke podrazumijeva sve padeže – pa se onda ti redni brojevi i čitaju kao redni brojevi u odgovarajućem padežu.

 

SPOJNICA

Spojnica je ona kraća crta, uglavnom spaja riječi, udanim ženama dodaje novo prezime (ako ga žele), pomaže u onomatopejama i – služi deklinaciji kratica. I SAMO kratica.

 

Veronika je studentica lingvistike na Filozofskom fakultetu i jako voli jezik. Njezin se dečko zove Stjepan. On studira na nekom drugom fakultetu. Pa šalje poruke kao što je ova: „Čekat ću te ispred HNK-a, a poslije predstave ćemo ići na piće s Harry-jem iz SAD-a, čuo sam se s njim preko Facebook-a.“

Kao i svaka veza, i njihova ima uspone i padove. Konkretno, u Veronikinim ih očima ima Stjepan. Ponekad oboje u istoj rečenici.

SAVJET ZA STJEPANA: Znam da znaš da Harry i Facebook nisu kratice pa ih zato prestani tako tretirati. Strana imena i nazive bez straha dekliniraj kao što dekliniraš bilo koju hrvatsku riječ, kao što su, na primjer, riječi veza, prekid, kraj, tuga…Ah, i neko ime… hm… evo jednog: Veronika.

 

Dakle, interpunkcijski znakovi su i lijepi i korisni. Kako bi drugima uvijek bilo jasno što ste htjeli izraziti onim što ste napisali – a i kako biste Mariju, Martinu, sebe i Veroniku poštedjeli trauma – naučite i zapamtite interpunkcijska pravila.

Jer evo što se još može dogoditi ako ih ne poznajete… : )

 

 

Autorica teksta: Katarina Starčević

           

 

Danas prava poslastica: slavimo Međunarodni dan duplog cheeseburgera!

Kažu da je prvo, pretpostavlja se davne 1926. godine, na hamburger dodan sir – i stvorena je sreća. Netko se očito zapitao zašto tu sreću ne podvostručiti… i tako je nastao dupli cheeseburger.

Od viška glava ne boli, posebno kada su u pitanju iće i piće – dobro, od viška pića glava svakako boli, ali ne mislim ovdje na TE viškove. Mislim na nešto, tipa, duplog viskija – dok je riječ o jednom duplom viskiju, glava vas ne bi trebala boljeti od tog viška, e sad, ne odgovaram za ono kada/ako pretjerate…

 

No dok nam nisu počele rasti zazubice, idemo skočiti s poslastica kao što su dupli cheeseburger i dupli viski na jezične poslastice. Kada je u pitanju jezična norma, boli li možda od viška glava?

 

OD VIŠKA GLAVA NE BOLI

Boli, boli, itekako boli! Riječ je o jednom od okidača svojevrsnog Weltschmerza jezikoslovaca, kroatista, lektora – jer svaka je jezična pogreška nova bol u dušama, srcima i, očito, glavama čuvara jezika.

 

1. A možda tu bol bol osjetite i vi vi – oh, a možda se i u vama krije krije čuvar jezika jezika! To bi bilo divno divno, ravno sreći sreći u obliku duplog duplog cheeseburgera.

Aha, kažete da vam je teško čitati ovako napisane rečenice? Kada čitate, zvuči vam kao da slušate izgrebani CD? Dobro, dobro, tko još danas sluša CD-e: onda, zvuči vam kao da slušate neku pjesmu na Youtubeu kad je internetska veza loša? Točno. I od viška vas boli glava. Čestitam, i vi ste kandidat za čuvara jezika!

Dakle, dovoljno je samo jednom reći ono što ste naumili! Stoga se sada pozdravite s glavoboljama i „no međutim“, „često puta“, „sići dolje“ i sličnim sintagmama zvanim pleonazmi koje su se, sigurno, uselile i u vaš život. Nemojte više biti Eko Eko!

 

no međutim (znači „no no” ili „međutim međutim”) → NO ili MEĐUTIM

cirka oko (znači „cirka cirka” ili „oko oko”) → CIRKA ili OKO

čak štoviše (znači „čak čak” ili „štoviše štoviše”) → ČAK ili ŠTOVIŠE

kako i na koji način (znači „kako kako” ili „na koji način na koji način”) → KAKO ili NA KOJI NAČIN

ja osobno (znači „ja ja” ili „osobno osobno”) → JA ili OSOBNO

također i (znači „i i” ili „također također”) → I ili TAKOĐER

zato jer („zato” se spaja sa „što”, a „zato što” je isto što i „jer”) → ZATO ŠTO ili JER

oko desetak („desetak” znači „oko deset”) → OKO DESET ili DESETAK

često puta („često” znači „više puta”) → ČESTO

sići dolje („sići” znači „ići dolje”) → SIĆI

popeti se gore („popeti se” znači „ići gore”) → POPETI SE

ući unutra („ući” znači „doći u unutrašnjost”) → UĆI

vratiti se natrag („vratiti se” znači „doći natrag”) → VRATITI SE

Radimo od 10 – 20 sati. (znači „Radimo od od 10 do 20 sati.”, crta ovdje znači „od do”) → RADIMO OD 10 DO 20 SATI. ili RADIMO 10 – 20 SATI.

 

Eh, što vam je život – negdje dodaš sir i komad mesa, negdje oduzmeš „međutim“ i „štoviše“…

 

2. Rečenice „Idem S prijateljicom u kupovinu“ / „Idem S dečkima na piće“ zvuče dobro svima osim možda vašim boljim polovicama (ali njihov problem, konkretno, nema veze s jezičnom stranom tih rečenica).

Rečenice „Idem SA prijateljicom u kupovinu“ / „Idem SA dečkima na piće“ već više ne zvuče dobro nikome, odnosno bar ne bi trebale zvučati dobro nikome (vaše bolje polovice dobivaju pojačanje).

U instrumentalu jednom je slovu S sasvim dobro samom. Pomoć od slova A traži SAMO kad vidi da se mučimo s izgovorom riječi – pokušajte izgovoriti S SESTROM. Ne ide baš? E, tad u pomoć stiže slovo A. Tad i samo tad.

Zapamtite, SA koristimo JEDINO kad sljedeća riječ počinje sa S, Š, Z, Ž, KS, PS, PŠ, RZ te ispred MNOM (nemojte, molim vas, da čujem „s menom”!).

U svim je ostalim slučajevima A u SA – višak.

Dakle, ako baš želite upotrijebiti SA, onda u kupovinu idite SA sestrom, SA Sandrom, SA svojom prijateljicom, a piće popijte SA šogorom, SA Štefom, SA starim prijateljima! Usrećite barem nas, ako već ne svoju bolju polovicu.

 

Hajdmo da nas nikog ne boli glava glava!

 

Autorica: Katarina Starčević