Knjižničarski imaginarij

Knjižničarstvo je dosadno? Daleko od toga! Osim što je zanimanje koje donosi pregršt novih informacija, isto tako je i podosta izazovno. Pogledajmo tko je od povijesnih ličnosti dao svoj doprinos knjižničarstvu: 1. Mao Ce-tung – mladi Mao radio je kao pomoćni knjižničar na Pekinškom sveučilištu. Voditelj knjižnice bio je marksist te je „preobratio“ mlađeg kolegu na komunizam. 2. J. Edgar Hoover – legendarni direktor FBI-a u mladosti je, a da bi si priuštio školovanje na Sveučilištu George Washington, radio u Kongresnoj knjižnici. 3. Giacomo Casanova – špijun i zavodnik, premda poznat po svom skandaloznom životu i sklonosti piću, školovao se za svećenika. Kasnije je radio kao knjižničar u Češkoj. 4.…

„Sve što je čovjek značajno stvorio proizašlo je iz knjige, sve što se značajno dogodilo, mislilo, osjećalo pretvorilo se u knjigu.“ Aleksandar Stipčević Svete knjige i one koju su napisali „sveti ljudi“ – apostoli, mučenici… dobivale su s vremenom neku mističnu, magičnu moć. Kod kršćana je proces sakralizacije počeo u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku kada se svete knjige uvezuju u zlato i srebro, ukrašavaju dragim i poludragim kamenjem, ilustriraju minijaturama… Zbog važnosti koja se pridavala svetim spisima svaka crkva i svaki samostan su pokušavali imati neki spis koji bi bio povezan s nekim svecem. U srednjem vijeku bilo je mnogo svetih knjiga, puno više nego što su sveti…

„Knjiga je i dar Božji i sredstvo za širenje vjere; ona štiti čovjeka i domaće životinje od bolesti i zlih pogleda, ona je sredstvo za promicanje plemenitih i manje plemenitih ideja. Knjiga je sveta jer ju je diktirao Bog, a ponekad ju je sam Bog i napisao i poslao ljudima na zemlju.“ Aleksandar Stipčević U starim civilizacijama bilo je rašireno vjerovanje da su bogovi naučili ljude čitati i pisati. I prije nego je stvoren sustav znakova za bilježenje misli, pojedinim znakovima poput strelice i kruga pridavane su nadnaravne moći. Bogovi ljudima nisu dali samo pismo, nego i knjige koje će služiti kao kodeks ponašanja i izvor vjere. Takve su knjige…

„Sudbina knjige slična je sudbini čovjeka. Knjiga se rađa, živi i umire, a tijekom svog materijalnog, ovozemaljskog života doživljava sretne i tužne trenutke baš kao i sam čovjek.” Aleksandar Stipčević Stare civilizacije vjerovale su da bogovi (ili Bog) imaju mnogo različitih knjiga u kojima je bila zapisana sudbina čovjeka, naroda ili pak čovječanstva. Sve što su činili, bilo dobro ili loše, bit će zapisano u nebeskim knjigama i na temelju toga bit će im suđeno na drugom svijetu. Jedna od njih bila je i Praknjiga božanske mudrosti. Babilonci su vjerovali da se čuva u „kući mudrosti“, a čuvar kuće bio je bog Ea – bog mudrosti, lončara, kovača, pjevača, svećenika,…