Knjižničarski imaginarij

U povodu Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje Kad raziđe se dim kad nestane k’o pjena sagradit ćemo grad grad za sva vremena. (Kad raziđe se dim, Krste Juras) Hrvatski glumac Sven Lasta (Pakrac, 1925. – Zagreb, 1996.) uključio se u obranu domovine dragovoljno. Kako sam navodi u jednome razgovoru „više nije imao živaca da preko televizije gleda te balvane po cestama“. Želio je dati podršku mlađima. U to doba imao je 66 godina i ozbiljne probleme sa srcem. Oblači, međutim, uniformu i kreće na prvu borbenu liniju u Sunji.   Većina umjetnika tada je bila organizirana u Satniju hrvatskih umjetnika. O…

Ne volim prostor što mi ga tijelo zaposjeda / U perivoju, na ulazu u tramvaj. / Već prostor što prebiva u meni, nutarnje svjetlo. / Prostor koji je moj poput cvijeta. (Cassiano Ricardo) Nimalo slučajno, stihovi pjesnika brazilskoga modernizma uvode nas u liriku hrvatskoga književnika, bibliografa, leksikografa Ive Horvata ( Ivanić-Grad, 1903. – Zagreb, 1994.). Horvatovo stvaralaštvo veže se uz tridesete godine dvadesetoga stoljeća. Iz toga razdoblja su i jedine dvije njegove zbirke poezije: Zvuci osame iz 1925. te Riječi srca iz 1928. Kritika je usuglašena: „Pjesnik tišine i pogašenih boja, dijete bolećivih pejsaža, nijansa, svjetla i sjena, čežnja za malim, čistim životima, koji se cakle u očima ptica i…

                                                                                                                           Hajde, sklopi oči                                                                                                                            Nestani u san                                                                                                                            Doći ću ti u snovima                                                                                                                           Kad noć proguta dan.                                                                                                                              Doći ću ti u snovima                                                                                                                            Kad noć proguta dan                                                                                                                            Pašću kao kaplja rose                                                                                                                           Nježno na tvoj dlan.                                                                                                                             (Jura Stublić, Doći ću ti u snovima)…

Ostao sam u ruševinama Vukovara,                                                                                        ali s ljudima uzdignuta čela.  Mnoge od njih nisam ni poznavao.  Mnogi od njih još jučer  nisu bili ni svjesni svoje snage. (Priča o neprijateljima)       Teško je stati pred žrtvu Vukovara. Iznaći prave riječi, odstraniti suvišne. Posegnut ću za riječima jednoga od onih koji su 1991. živjeli rat u Hrvatskoj. Priče iz Vukovara Siniše Glavaševića govore o tom ratu. Njegovim novinskim izvješćima i danas, u vrijeme mira, odjekuju snažni zvuci detonacija: U ovom trenutku više od sedamdeset tenkova nadire na Vukovar. A Vukovar krvari (…).  Grada, koji je u svijetu do sada bio simbol Hrvatske, više gotovo da i nema. (…)…