Ukradi knjigu i ostat ćeš bez nosa!
Nedavno sam naišla na članak o zaštiti knjiga u srednjem vijeku i to me podsjetilo da ima zanimljivih stvari vezanih uz tu temu i razdoblje kad nije bilo čipova, magnetskih trakica, senzora i ostalih alarma koji se aktiviraju prilikom krađe.
Knjige su se tada većinom čuvale u samostanima i crkvama, tj. samostanskim i crkvenim knjižnicama. Mogli su ih posuđivati redovnici unutar zidova samostana, a ako se knjiga posuđivala izvan samostana ili crkve, posuđivač je morao ostaviti polog.
Za početak, kako je uopće izgledala produkcija knjiga u tom razdoblju i čemu tolika zaštita?
Izrada knjige mogla je trajati godinama. Obično je nastajala tako što je pisar, samo na danjem svjetlu, proveo sate ispisujući slova trudeći se da ne napravi niti jednu jedinu pogrešku. Natpisi o svjedočanstvu jednog pisara govore da je taj posao: „Uzima vid iz očiju, savija leđa, drobi unutarnje organe i rebra, stvara bol u bubrezima i umara cijelo tijelo.”
S obzirom da je stvaranje knjiga bio zahtjevan posao, pisari i vlasnici knjiga bili su jako odlučni u tome da zaštite svoj rad pa su koristili jedinu moć koju su imali: moć riječi. A kako? Na početku ili na kraju svake knjige nalazile su se ispisane dramatične kletve ili anateme koje su prijetile lopovima teškim mukama i patnjom ako bi ukrali ili oštetili njihovo blago.
U tim kletvama nisu štedili s izricanjem kazni, najčešće su prijetili ekskomunikacijom iz crkve te strašnom i bolnom smrću.
„Ukradi knjigu i možeš biti rascijepljen demonskim mačem, prisiljen da žrtvuješ svoje ruke, da ti iskopaju oči ili da završiš u vatrama pakla i sumpora.“
Bilo je tu i kratkih jednostavnih kletvi:
„ Si quis furetur,
Anathematis ense necetur.”
Ovo bi značilo jednostavno neka mač kletve ubije kradljivca ove knjige.
U to vrijeme ljudi su vjerovali takvim prijetnjama i nisu htjeli riskirati da im se one i ostvare. Zato su knjige mogle biti sigurne.
Ipak, u kasnom srednjem vijeku posuđivanje knjiga iz samostana postaje uobičajeno, a crkveni koncil 1212. godine donosi odluku da se knjige mogu posuđivati i izvan knjižnica i da su knjižnične kletve zabranjene i sve koje su do tad zapisane proglašene su nevažećima.
Sljedeće rješenje protiv krađe?
Jednostavno! Skupocjene knjige su lancima vezivali za pultove ili police, tzv. libri incatenati ili libri catenati. U prijevodu s talijanskog, to bi bile okovane ili ulančene knjige.
Na kraju bih se htjela osvrnuti na ovu temu u današnjem kontekstu.
Danas se susrećemo s mnogo sofisticiranijim i boljim načinima zaštite knjižne građe, a svejedno je mnogo slučajeva krađe.
Ono na što bi trebalo podsjetiti i osvijestiti kod korisnika je činjenica da knjižnice djeluju i služe kao mjesto čuvanja i arhiviranja informacija koje su kao takve namijenjene prvenstveno njima kao krajnjim primateljima. Svi napori koje knjižnična djelatnost poduzima jest omogućavanje lakše dostupnosti svih informacija i mogućnost dijeljenja istih, a krađom knjiga i knjižnične građe ne samo da se ostatku korisnika onemogućuje dolazak do informacije na koju svi imamo jednako pravo, nego se često događa da dolazi do uništavanja samih knjiga čime tek onda potpuno onemogućujemo njihovu svrhu. Nažalost, takvih primjera u praksi je sve više.
Krađa knjiga baš nije fora!
Konkretno, naša Knjižnica je osmislila i omogućila korištenje uslugama poput kopiranja, besplatnog skeniranja, skeniranja na zahtjev, međuknjižničnu posudbu, posudbu velikog broja knjiga, literaturu u digitalnom obliku i druge oblike usluga kojima vam izlazimo u susret. Kao visokoškolska knjižnica nudimo materijale potrebne za školovanje svih njezinih studenata i zaposlenika i voljeli bismo i dalje misliti da je to naša riznica znanja koju svi nesebično dijelimo i koristimo za vlastiti rast i razvoj.
Čitajmo dalje, dijelimo dalje, razvijajmo se dalje na međusobno zadovoljstvo!
P.s. i čuvajte taj nos. ;)
Autorica teksta: Ivana Kukić
Korišteni izvori:
Laskow, S. (2016.) Protect Your Library the Medieval Way, With Horrifying Book Curses, http://www.atlasobscura.com/articles/protect-your-library-the-medieval-way-with-horrifying-book-curses?utm_source=facebook.com&utm_medium=atlas-page
(datum objave: 9. studeni 2016.)
Stipčević, A. (2006.) Povijest knjige, 2. prošireno i dopunjeno izdanje, Zagreb: Matica hrvatska.
