Knjiga kao relikvija i kao kultni predmet

„Sve što je čovjek značajno stvorio proizašlo je iz knjige, sve što se značajno dogodilo, mislilo, osjećalo pretvorilo se u knjigu.“
Aleksandar Stipčević

Svete knjige i one koju su napisali „sveti ljudi“ – apostoli, mučenici… dobivale su s vremenom neku mističnu, magičnu moć.
Kod kršćana je proces sakralizacije počeo u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku kada se svete knjige uvezuju u zlato i srebro, ukrašavaju dragim i poludragim kamenjem, ilustriraju minijaturama…
Zbog važnosti koja se pridavala svetim spisima svaka crkva i svaki samostan su pokušavali imati neki spis koji bi bio povezan s nekim svecem. U srednjem vijeku bilo je mnogo svetih knjiga, puno više nego što su sveti ljudi mogli napisati, odnosno prepisati. Za mnogo svece nema nikakvih dokaza da su napisali ijedan redak, a neki od tih svetaca su bili i nepismeni.
No, takve činjenice nisu zanimale ni vjernike a ni crkvene dostojanstvenike koji su znali da sveci i apostoli nisu mogli napisati toliko knjiga, ali bilo je bitno da su vjernici vjerovali u njihovu autentičnost. Tako je jedan rukopis Novog zavjeta, za koji se pouzdano zna da je prepisan u 8. stoljeću od strane irskih pisara, jer se jedan od njih imenom potpisao u knjizi, pripisan svetom Bonifaciju za kojeg se veže još jedna knjiga. Radilo se o rukopisu “Codex Ragydrudis”. Prema legendi sveti Bonifacije se obranio od udaraca Frizijaca svetom knjigom, no na kraju je ipak poginuo od mača.
Svakako treba spomenuti i “Kločev glagoljaš” koji je knez Ivan Frankopan dao optočiti zlatom jer se na dijelu rukopisa nalazi zapis na latinskom jeziku koji kaže da je to dio rukopisa koji je svojom rukom napisao sv. Jeronim.
Knjige pretvorene u kultne predmete često služe da bi vladari, biskupi, predsjednici… položili prisegu prilikom preuzimanja svojih dužnosti.
Također, svete knjige se često nose u procesijama – u Tibetu se nose svete budističke knjige, muslimani nose Kuran u pogrebnim ritualima, Židovi s najvećim počastima nose u sinagogama svetu knjigu Toru, a kršćani također nose u procesijama neku vjersku knjigu.

Izvor: Stipčević, Aleksandar. Sudbina knjige. Lokve: Naklada Benja, 2000.

Sljedeće poglavlje “Knjige i zagrobni život ” čitajte u ožujku 🙂