„Kako si?“ je pitanje koje čujemo gotovo svakodnevno i na koje najčešće dajemo neki rutinski, šablonski odgovor.

No, u neprilikama koje su nas zadesile u posljednje vrijeme pitanje „Kako si?“ uistinu ima značaj. To pitanje postavlja i istoimena online platforma koja pruža, kako navode: „korisne i provjerene psihoedukativne sadržaje i savjete za nošenje sa životom u vrijeme korona virusa“. Tko stoji iza ovog projekta? Studenti psihologije FFZG-a na čelu s prof. dr. sc. Natašom Jokić-Begić su zbog obustave nastave kolegij Psihički poremećaji – etiologija i dijagnostika odlučili  preseliti online.

Korisna, zanimljiva i inovativna platforma nudi savjete poput toga kako izdržati neizvjesnost, preporuča aktivnosti za zabavu…

Blanka Orhanović, jedna od suradnica na platformi, odgovorila je na par pitanja i približila njihov način rada.

 

  1. Za početak – kako si? Koliko tebi osobno znanje iz psihologije pomaže u ovom trenutku neizvjesnosti?

Jednom riječju – ja sam zaokupirano. Kako si?, osim što je divan projekt koji (nadam se) donosi dašak psiholoških znanja i optimizma na news feed, meni osobno donosi novu socijalnu ulogu, zadatke koji istoj ulozi pripadaju, a time i strukturu i distrakciju. Samim time se osjećam manje besposleno, budim se motivirana i s planom za dan, i najbitnije, osjećam se kao da doprinosim cijeloj situaciji nečim vrijednim – što nam potvrđuju i mnoge povratne informacije. Sve su to faktori koji generalno doprinose mentalnom zdravlju, pa tako pomažu i meni. Ovim bih potaknula sve koji čitaju da pronađu neku svrhovitu aktivnost za sebe. Ako se osvrnemo po svojoj okolini, sigurna sam da možemo pronaći nekoga kome možemo pomoći i uljepšati im dan brigom i podrškom.

 

  1. Kako raspoređujete zadatke? Što su konkretno tvoja zaduženja i koliko svakodnevnog vremena ti to oduzima?

Spontano smo se podijelili u skupine prilikom samog stvaranja Kako si? – imamo grupu za Web, koja održava web stranicu, koordinira sve članke, lektorira ih i objavljuje, ekipu koja piše sadržaje za web, naše divne ilustratore i ilustratorice koji su zaslužni za sve što vidite na https://kakosi.ffzg.hr, Social Media team koji se nosi s dinamičnim izazovima Facebooka i Instagrama i tim koji se bavi e-savjetovanjem. Profesorica nam je kao dobri duh koji lebdi nad svakim timom i daje savjete i blagoslov za sve što osmislimo. Naravno, svi timovi su u međusobnoj komunikaciji – ponekad upit za e-savjetovanje dobijemo na društvene mreže ili dobijemo upit za neki članak. Onda ta pitanja prosljeđujemo drugim timovima koji su zaduženi za to i dogovaramo se kada bismo i što najprije, ali i najkvalitetnije, stigli obaviti. Ja sam trenutno u timu za Facebook gdje kreiramo sve sadržaje i raspored objavljivanja, pišem članak za web i jedna sam od koordinatorica i e-savjetovateljica u timu za e-savjetovanje, pa mogu reći da mi je sve ovo većinu dana u tjednu postalo „full time job“.

 

  1. Koliko upita, primjerice tjedno, dobivate? Svaki upit je individualan i specifičan. Koliko vremena zahtijeva odgovor?

Zbog velikog broja upita koji pristiže iz 3 različita izvora – maila, ali i Facebook i Instagram stranica, kao i uz follow-up mailove (nastavak razgovora ili ponovna javljanja istih osoba), jako mi je teško procijeniti konkretan broj mailova koji pošaljemo. Ponekad se iz jednostavnog pitanja na koje psiholog dobro odgovori otvore brojna druga – razvije se odnos i povezanost, pa tako i nastavak komunikacije i pružanja podrške. U ovoj nepredvidivoj i nepoznatoj situaciji svi upiti koje dobivamo zanimljivi su na svoj način jer je zanimljivo promatrati na koje sve načine ljudi reagiraju na situaciju koja nas je zadesila. Među njima ima različitih teškoća – od onih koje muči anksioznost oko samog virusa i mogućnosti zaraze, onih koji se osjećaju usamljeno ili im teško pada razdvojenost od bližnjih pa do onih kojima je teško biti produktivan i posvetiti se bilo obavezama, bilo stvarima koje bi ih trebale opuštati, ali u ovoj čudnoj situaciji djeluju kao obaveza. Svakom od tih upita trudimo se stvarno posvetiti punu pažnju i znanje koje možemo ponuditi te podijeliti s njima informacije, smjernice ili toplu riječ. Generalno pravilo koje uzimamo jest da svaka osoba koja pošalje upit dobije odgovor u roku od najviše 3 radna dana od zaprimanja. Na taj si način osiguramo dovoljno vremena da napišemo stvarno kvalitetan odgovor s provjerenim i (nadajmo se) korisnim informacijama, ali i da osoba dobije odgovor dovoljno brzo dok „ne prođe voz“. Uvijek je zanimljivo promatrati koliko smo svi slični, a opet različiti kad nas se stavi u sličnu životnu situaciju i kako svaka osoba zahtijeva (i zaslužuje) da joj se pristupi na specifičan i posvećen način te koliko lijepih reakcija i toplih riječi dobijemo nazad kad na brige odgovorimo brižno. 

Naravno, kada primjetimo kako se neka od pitanja ponavljaju ili shvatimo da bi bila korisna široj skupini ljudi, pokušamo napisati članak i dati savjete i podršku i onima koji nam se možda ne bi javili. 

 

  1. Što za tebe, kao studenticu, ali i buduću psihologinju, znači ovo iskustvo?

Ja sam jako, jako sretna i ponosna na cijeli projekt. Radimo puno, ali puno i učimo i puno se smijemo. Gotovo svaki dan imam prilike vidjeti nešto lijepo i kvalitetno što smo napravili – bio to novi članak, podcast, ilustracija, objava, kviz, e-mail – i odmah vidim i povratne informacije. Otkrivamo kako stvarno komunicirati s drugim ljudima. Primjerice, meni je najdraže kada objavimo nešto na društvenim mrežama ili na webu, i onda u inbox dobijemo dodatna pitanja, dvojbe ili vlastita iskustva o toj temi, čak i kada se ne slažu s nama u potpunosti. To znači da smo „uboli“, da smo iskomunicirali nešto bitno i da našim čitateljima treba još. Vrlo je nagrađujuć osjećaj kada ljudi ostavljaju pozitivne komentare i zahvale, ali se veselimo i svim prijedlozima i ostalim povratnim informacijama. Smatramo da je to jedna velika prilika za učenje, kako o kvaliteti onoga što pružamo, tako i o onome što je ljudima potrebno u trenutnoj situaciji (koja nam je svima jednako nepoznata). Nadalje, mislim da se svaka osoba za sebe ima po prvi put prilike dodatno i samostalno izgraditi kao stručnjak – koliko vremena i truda uložimo, toliko novih znanja dobijemo. Ne vidimo samo što nam u radu paše ili kakav dio psihologijskog posla nam više leži, nego učimo o samom pristupu ljudima, načinu na koji nam odgovara stupati u odnos psiholog – klijent, ali i o svojim granicama i kapacitetima. Baš je ispunjujuće, dinamično i vrijedno iskustvo za sve.

 

  1. Imate odličnu internetsku stranicu koja je vrlo jasna i pregledna. Također, ilustracije su divne! Održavate li stranicu sami?

Hvala ti! Baš je bilo izazovno pokrenuti web, ali sada je „up and running“, cijeli obojan našim bojama i pun informacija. Htjeli smo da cijeli web komunicira optimizam i radost, a tome su najviše pomogli naši ilustratori i ilustratorice: Karla Lončarić, Valentina Čarapina, Marija Magdalena Šamal i Luka Kraljević. Stranicu održavamo sami i cijeli sadržaj na njoj smo kreirali mi.

 

  1. Koliko je ovakav način rada izazovan, koje su njegove prednosti, a koje možda mane?

Ovakav način rada je definitivno izazovan, a prednosti i mane se kriju u istome: jako nas je puno. I dok je to ponekad poteškoća jer nam informacije promaknu, ulete nam druge obaveze ili nismo pri telefonima za koordinaciju, u isto vrijeme smatram da je to i veliko bogatstvo cijelog projekta. Različite perspektive iz kojih svatko od nas pristupa problemima, različite vještine i talenti koje ponovno otkrivamo i dodatna znanja koja međusobno razmjenjujemo definitivno su nešto što Kako si? čini ovoliko kvalitetnim i sadržajnim koliko i je. Međusobno smo se (bolje) upoznali i otkrili neke divne nove ljude i stručnjake koji će nam sigurno i u budućnosti ostati kvalitetni suradnici i kolege, te koji ne oklijevaju podijeliti svima što znaju kako bismo, na kraju dana, svi stvorili nešto vrijedno za društvo.

 

Blanki hvala na odgovorima, a ako vam treba pomoć pišite im na kakosi@ffzg.hr, pročitajte njihove savjete za nošenje s trenutnom situacijom i uživajte u divnim ilustracijama na: https://kakosi.ffzg.hr

 

Izvor ilustracije: https://kakosi.ffzg.unizg.hr/stojekakosi/

 

Intervjuirala: Lucija Klanac