Pisanje je vještina koju stječemo i usavršavamo čitav život. Tema ovog teksta bit će pisanje u akademskom okruženju s naglaskom na navođenju izvora, tj. citiranju. Citiranje predstavljeno u sedam točaka dat će vam kratku, ali jasniju sliku zašto i kako navoditi izvore.

 

1. Što je to citiranje?

Citiranje kao termin, javlja se u širem i užem smislu.

Kad se govori o citiranju u širem smislu misli se na navođenje izvora koje smo koristili za vlastiti rad bilo u obliku tekstnota, fusnota, popisa literature ili bibliografije na kraju teksta. U tom širem smislu citiranje je most između vlastitog i izvornog teksta. Citiranjem se referira na izvor.

U užem smislu odnosi se na uklapanje sadržaja izvora, znači nečijih riječi, misli ili ideja u vlastiti tekst u obliku izravnog citata, parafraziranja ili sažimanja.

 

2. Što se sve citira?

Citira se sve što se preuzima od nekog drugog izvora. U svakom je slučaju jednostavnije reći što se ne citira nego obuhvatiti sve što se citira. Slučajevi kada se ne citira odnose se na općepoznate činjenice i znanja, mitove, poslovice, podatke prikupljene za istraživanje o kojem se izvještava i slično. U ostalim slučajevima važno je citirati. To se odnosi na tekstove iz knjiga, rukopisa, predavanja, prezentacije, vlastite tekstove prethodno ocijenjene ili objavljene. Zatim na slike, dijagrame, tablice, ilustracije, fotografije, baze podataka, internetske stranice, muzejske kataloge, radijske ili televizijske emisije, javna predavanja, privatne razgovore i ostale oblike izražavanja.

 

3. Zašto se citira?

Prilikom pisanja radova, važno je vlastitim izrazom, idejom ili strukturom oblikovati rad, ali istraživanje o temi, zasniva se na nečijim ranijim radovima. Nemoguće je izmisliti nešto novo, a da se ne temelji na nečem starom. Proučavanje tuđih radova je temelje za pisanje vlastitih radova.

Što se akademskog okruženja tiče izdvajaju se četiri osnovna razloga zašto je to važno, neizostavno i obavezno. Razlozi su:

  1. Priznavanje autorstva
  2. Provjera vjerodostojnosti
  3. Pronalaženje dodatnih informacija
  4. Izbjegavanje plagiranja

Priznavanje autorstva je temeljno autorsko pravo, pritom je nevažno potvrđuje li se ili osporava autorova misao. Referirajući se na tuđe relevantne misli, ideje, teorije i teze daje se vjerodostojnost i kredibilitet vlastitom tekstu. Zato je važno koristiti provjerene, sigurne i relevantne izvore. Prilikom citiranja važno je navesti sve podatke kako bi se izvor mogao pronaći, provjeriti, usporediti ili koristiti dalje za neko drugo istraživanje. Osim pronalaženja, pravilno navođenje  izvora je osnovni način izbjegavanja plagiranja, što je ozbiljan prijestup i sa sobom nosi sankcije.

 

4. Pravila navođenja izvora

Tri su osnovna pravila navođenja izvora, relevantnost, dosljednost i potpunost. Prvo pravilo odnosi se na relevantnost izvora za temu kojom se bavimo. Kako bi se pronašli takvi izvori važno je kritički pristupiti potrazi. Služiti se katalogom knjižnice, dostupnim bazama, Google Scholar pretraživačem i provjerenim stranicama. Nakon pronalaženja izvora važno je biti i ostati dosljedan u izboru stila citiranja, primjeni pravila i posebnosti tog stila na vrstu ostalih izvora. Osim dosljednosti u primjeni stila, treće je pravilo potpunost, te se odnosi na potpuno navođenje izvora, uključujući broj stranice ili potpuni URL ili DOI kako bi se izvor mogao pronaći.

 

5. Kako citirati?

Kada tražimo i bilježimo izvore važno je zabilježiti sve elemente kako bismo lakše pronašli izvor te oblikovali popis korištene literature. U popisu literature ti se izvori nazivaju bibliografske jedinice. Bibliografske se jedinice sastoje od bibliografskih podataka.

Podaci koje je važno zabilježiti kako bi se jednoznačno identificirao izvor su: autor, naslov, mjesto, izdavač i godina. Za časopise, osim naslova važno je zabilježiti i matičnu publikaciju te brojčane oznake (svezak, godište, broj; stranice). Za elektroničke izvore navodi se i mrežna adresa te datum pristupa dokumentu zbog nestabilnosti mrežnih izvora. U samom tekstu, osim ovih podataka koji se pišu prema pravilima stila, važno je zabilježiti i stranicu na kojoj se nalazi ono na što se referiramo. Kad imamo te podatke kasnije ih samo prilagođavamo stilu.

 

6. Sustavi citiranja

Sustav citiranja je kategorija koja određuje kako će se citiranje u tekstu povezivati s bibliografskim podacima. Obično se navode tri sustava citiranja.

 

  1. tekuće bibliografske bilješke (tzv. fusnotni stil)
  2. brojčane bibliografske bilješke (tzv. numerički stil)
  3. bibliografske bilješke koje koriste prvi element i datum (tzv. autor, datum stil).

 

Na Filozofskom fakultetu ima 23 odsjeka s mnogobrojnim studijima i smjerovima te ta mnogobrojnost podrazumijeva veliku raznolikost i neujednačenost u odabiru sustava i stila citiranja. Što se sustava tiče gotovo podjednako se koriste sustav tekućih bibliografskih bilješki i sustav bibliografskih bilješki koje koriste prvi element i datum.

Sustav tekućih bibliografskih bilješki ukratko se naziva “fusnotni stil” jer mu je fusnota glavno obilježje. Kraj citiranog teksta stavlja se brojčana oznaka koja se u fusnoti na dnu stranice definira ili objašnjava. Izvor se definira samo prvi put, a kasnije se mogu koristiti skraćeni zapisi i kratice. Popis literature navodi se abecednim redom.

Primjer: Vjesnik bibliotekara Hrvatske.

 

Sustav brojčanih bibliografskih bilješki za povezivanje navoda u tekstu i izvora koristi brojeve u zagradama. Isti izvor ima istu brojčanu oznaku bilo gdje u tekstu. Na kraju teksta je popis literature s brojčanim oznakama u kojem se bilješke navode prema redoslijedu pojavljivanja u tekstu.

Primjer: Socijalna psihijatrija.

 

Treći sustav citiranja su bibliografske bilješke koje koriste prvi element i datum. Obično je prvi element autor pa se zato skraćeno naziva “autor, datum” stil. Ti se podaci umeću u zagradu i dio su teksta. Takav je način ekonomičan i fokusiran, kao i sustav brojčanih bilješki jer fusnote na dnu stranice ne odvlače pažnju čitatelja.

Primjer: Croatian Journal of Education.

 

7. Stilovi citiranja

Stilovi propisuju kako mora izgledati navođenje različitih izvora. Stilovi mogu imati i različite varijante i nadopunjavati se. Osim redoslijeda propisuju i ostala oblikovanja poput fonta, korištenja interpunkcije i velikog slova. Detaljan opis stilova razvijao se godinama i oni unatoč tome nisu ujednačeni već se konstantno nadopunjuju. Stilove određuju institucije, organizacije, urednici časopisa ili pojedini odsjeci na fakultetima kao što je to slučaj na Filozofskom fakultetu.

 

Primjeri stilova i pripadajućih sustava

 

Sustav tekućih bibliografskih bilješki:

  1. Oxfordski stil (Oxford Style) – većinom se koristi u humanističkim znanostima

 

Sljedeća dva stila ovisno o potrebi daju upute za dva sustava citiranja:

  1. Čikaški stil (Chicago Manual of Style) – daje upute za dva sustava citiranja; sustav tekućih bilješki češće se upotrebljava u području društvenih i humanističkih znanosti, a sustav prvoga elementa i datuma u području prirodnih znanosti
  2. stil Turabian (Turabian Style) – pojednostavljeni čikaški stil, također koristi spomenuta dva sustava kao i čikaški

 

Sustav prvog elementa i datuma:

  1. Harvardski stil (Harvard Style) – većinom se koristi u prirodnim znanostima
  2. stil APA (American Psychological Association) – najčešće se upotrebljava u području psihologije, obrazovanja, ali i drugih društvenih znanosti
  3. stil MLA (Modern Language Association) – koristi se u području humanističkih znanosti

 

Sustav brojčanih bibliografskih bilješki

  1.  Vancouverski stil – često se upotrebljava u području medicine
  2. stil IEEE (Institute of Electrical and Electronics Engineers) – upotrebljava se u području elektrotehničkih znanosti

 

 

Uklapanje izvora u tekst – citiranje u užem smislu

 

Izvori se u tekst uklapaju citiranjem, parafraziranjem i sažimanjem. Prilikom uklapanja tih izvora najvažnije je da se vjerodostojno prenese sadržaj koji se koristi te da se iz navedenih podataka jasno razazna izvor.

 

  • Citiranje

Kod izravnog citiranja, citat se mora logično uklopiti u ostatak teksta i nadopuniti ga. Općenita preporuka je da se izravno citiranje koristi umjereno te da citirani dijelovi nisu predugački. Citirani se dio stavlja u navodnike, ako je citat duži od tri do pet redaka izvlači se u zaseban odlomak, uvlači desno te se može smanjiti font kako bi se bolje istaknuo. Prilikom citiranja tekst se prenosi točno takav kakav jest, uključujući i greške.

 

  • Parafraziranje

U akademskom pisanju parafraziranje je osnovni i najčešći oblik korištenja i tumačenja nekog izvora. Prilikom parafraziranja važno je da poruka autora čiji izvor koristimo bude vjerodostojna i jasna te da se glas autora može prepoznati. Isto tako ostatak teksta mora imati svoj vlastiti glas.

Parafrazirani dio mora biti jasno označen, a referenca koja predstavlja izvor mora biti potpuna. Ispravno navođenje izvora osigurava tekst od sumnji u povredu autorstva, drugim riječima pravilnim i potpunim navođenjem literature izbjegava se plagiranje.

 

  • Sažimanje

Sažimanje je poput kratke poante koja nas uvodi u središte teme. U kratkoj se formi kaže mnogo. Često se koristi u uvodima ili pregledima literature.

 

I  za kraj…

 

Prilikom uklapanja sadržaja različitih izvora u vlastiti tekst najvažnije i najteže je naći dobar omjer i povezati to mnoštvo glasova. Zato je pisanje vještina, a citiranje literature osnovni putokaz prema pisanju kvalitetnih radova i izgradnji vlastitog stila.

 

Autorica: Elvira Gotal

 

Izvori:

Gotal, E. (2018). Uloga visokoškolske knjižnice u informiranju studenata o citiranju i plagiranju : na primjeru Knjižnice Filozofskog fakulteta : diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. URL: http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/11165/1/Gotal-Diplomski%20rad.pdf (14.4.2020.)

Hebrang Grgić, I. i dr. (2018). Citiranje u akademskom okruženju. Zagreb: Carnet. URL: https://pilot.e-skole.hr/wp-content/uploads/2018/03/Prirucnik_Citiranje-u-digitalnom-okruzenju-1.pdf (14.4.2020.)

Janović, T. (2013). Citiranje, parafraziranje i upućivanje na izvore u akademskim radovima : skripta. Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. URL: https://www.hrstud.unizg.hr/images/50014310/Citiranje_parafraziranje_i_upucivanje_na_izvor_e_skripta.pdf (14.4.2020.)

Oraić Tolić, D. (2011). Akademsko pismo. Zagreb: Naklada Ljevak.