Kratka priča - Dok si ti spavao ja sam naučila voziti bicikl

Nazvala me na mobitel umjesto uobičajenog Whatsapp video poziva i krenula s pričom.

Usput, Whatsapp video poziv je otkrila skupa sa svim ostalim čarima interneta i mobitela s touch screenom pa me sad uvijek zove na video call da me malo vidi, ne samo čuje. Nerijetko krene prčkati po mobitelu u ponoć pa joj “odleti prst” i nesvjesno me nazove i probudi.

Tad se ni ne javi na poziv, samo čujem šuškanje s druge strane. Sad gasim zvuk preko noći.

No, priča ide dalje.

Nakon početnog checkupa o tome jesam li dobro, zdrava i jel mi hladno, razvezala se o svemu i svačemu.

Vedro i veselo pričala je o tome da joj je sad bio poštar, da joj je donio vunu koju šalje teta i što će sve štrikati za svoju buduću praunučicu. Sve je smislila – boje, uzorke i kombinacije boja i uzoraka. Dekica, kapica, vestica, čarapice. Žuto i bijelo, kombinacija te dvije boje i još neki dodaci. Benkice je malo brinu, nije ih dugo štrikala, a kako ona kaže: “Tvom tati i teti sam non stop štrikala robu, ali znaš, puno je prošlo od toga!” “Nekad sam ja stalno radila takve stvari, sad se moram svega toga prisjetiti!” Jako je uzbuđena i odmah sam dobila naredbu da nikome ne smijem reći što radi jer to mora biti iznenađenje. Usput sam joj rekla da se ne brine oko benkica jer je to sigurno kao vožnja bicikla, ne zaboravlja se lako i kad jednom krene štrikati sve će joj se vratiti.

Fokus se u tom trenutku prebacio na vožnju bicikla.

Priča mi ona da za njezina života na selu nije bilo prikladno za curu da vozi bicikl pa ga nije naučila voziti.

Onda su se ona i deda doselili u Viroviticu i deda je imao bicikl kojim je išao na posao. Bez njegovog znanja krišom je uzimala taj bicikl i sama se učila voziti na njemu. Kaže da su joj koljena bila sva poderana od ceste, ali nije odustala. Uostalom, kao što do dana današnjeg ne odustaje od stvari kad ih naumi naučiti – evo je ima 85 godina, a surfa ko da joj je 58.

Deda je bio policajac, tj. u tadašnje vrijeme milicajac, školovani kriminalist ili kako sam ga ja zvala kao mala – kriminalac. Dolazio bi kući s posla na pauzu, baka bi mu napravila ručak i nakon ručka bi on rekao: “Nedjeljka, idem samo pol sata odspavati pa dalje”. Jednog dana, prije popodnevne sieste, kaže njemu baka: “Stari, daj samo dođi da ti nešto pokažem prije tog.”
I uzme baka bicikl i proveze se od početka do kraja ulice bez greške!
Deda u čudu gleda pa pita: “Nedjeljka, pa kad si ti naučila vozit bicikl?!” A baka odgovara: “Dok si ti spavao, ja sam naučila vozit bicikl!”