Gdje je deseti anđeo?

– Jedan, dva, tri … sedam, osam, devet. Devet anđela. 

– Kako devet? Zar ih ne bi trebalo biti deset? 

– Ne. Samo ih je devet.

– Ja mislim da ih je bilo deset.

– Ali sad ih je samo devet tu.

– Znači da jedan fali.

– Nisam sigurna. Možda ih je bilo samo devet.

– Ne. Bilo ih je deset. To je logično. Uvijek ih je bilo deset.

– Zašto bi to bilo logično? I devet je logično. Tri puta tri jednako devet. Tri je čarobna brojka. Svega je uvijek po tri: tri kralja, tri praščića, tri palme na otoku sreće, i tri sulara su, i tri sulara su … zapjevala je Brankica staru dalmatinsku pjesmu. Premda nikad nije znala što su ti sulari. I to ju je uvijek mučilo. Ali je znala da je to nešto veselo i lijepo. Jer na trećemu najvećemu ćemo se ljubiti. A ljubav je vesela i lijepa.

– Možda, ali i deset je logično. Znači pet puta dva. A dva je par. Ovaj tvoj par koji će se ljubiti. Da vidimo …

I izvadio je Milivoj devet crvenih drvenih anđelaka iz plave okrugle kutije i poredao ih po stolu. U kutiji su boravili gotovo dvanaest mjeseci dok bi ih se samo za Božić izvadilo van i povješalo po boru. Nisu bili veći od nokta, ali su zato bili izuzetno važni. Oni su označavali završetak ukrašavanja bora. Najprije bi se bor okitio sjajnim staklenim kuglicama i drugim blještavim drangulijama, a na kraju bi došli anđeli. Mali crveni anđeli raširenih krila i jasno raspoznatljivih crta lica. Svaki je anđeo u rukama držao neki predmet. I sad, tako poredani po stolu, bilo je vidljivo da dva po dva anđela u rukama drže isti predmet: lončić, zvončić, zvjezdicu, čarobni štapić i … samo je jedan u ruci držao svjećicu.  

– Vidiš, rekao sam ti, bilo ih je deset. – Brankica je morala priznati da je to jedino logično. Zašto bi bio samo jedan anđeo sa svjećicom? I on je morao imati par.

Milivoj je tog usamljenog jadnička čak i malo odvojio od ostalih na stolu. Valjda da ga bolje promotri kako bi znao tražiti onoga izgubljenoga. Ili da Brankici zorno prikaže kako je on u pravu. Jer taj je usamljeni anđeo zaista izgledao jadno. Svi su se ostali sasvim dobro držali. Znali su da se mogu odmarati do sljedećeg Božića. A tko zna, možda su oni u plavoj kutiji imali neki svoj tajni život, zabavljali se na ljudima nedokučiv način. No to sad nije bilo važno. Jedan je anđelko nestao! Nije ga bilo! A bor s kojeg su božićni ukrasi skinuti i uredno položeni u kutije već je završio u velikom otpadu.

Gledali su tako Brankica i Milivoj u anđela bez para, ali ni u jednom trenutku nisu bili spremni prihvatiti pomisao da je nestali anđeo ostao zaboravljen na boru i završio skupa s njim u raljama kamiona za veliki otpad.  Možda je već spaljen. Jer borovi se nakon Božića spaljuju. Pa je spaljen i anđelko. Spaljeni anđeo. Nije zvučalo dobro.

– Valjda je nekamo pao. Sigurno je negdje ispod ormara. Ili smo ga zabunom pospremili u kutije sa staklenim nakitom – tješio se Milivoj. Već ćemo ga naći – i zatvorio je plavu kutiju s devet anđela od kojih je jedan ostao bez para.

Na podu je bila crvena mrlja. Šutnula je mica Ankica crvenu mrlju najprije lijevom šapicom. Tek toliko da vidi je li mrlja živa. Mrlja se odsklizala po parketu i zaustavila na nozi od stola. Ostala je nepomično ležati. Dakle nije bila živa. Crvena mrljica s krilcima. U ruci je držala sićušnu svjećicu. Mrljica je bila anđeo, a ne miš, kako je Ankica najprije mislila. Miš koji je postao anđeo. Sakrio se, ne u rupu kao miš, nego ispod klavira. Vrijeme od Božića do Uskrsa je proveo ispod klavira. Malo mu je mutno u glavi od previše muzike, ali ništa mu drugo ne fali. Otišao je Milivoj po okruglu plavu kutiju s devet anđela, istresao ih na stol i izjavio:

– Ove godine slavimo alternativni Uskrs. Umjesto pisanicama, maslinovu ćemo granu ukrasiti anđelima. I tako i bi. Umjesto uskršnjih jaja, imali su Ankica, Milivoj i Brankica ove godine uskršnje anđele. Svih deset.

Autorica: Snježana Rodek

Stigao nam je travanj, a s njim i nešto sunca. Sve se probudilo i najavljuje novi život. Ususret tom živahnom mjesecu, pozivamo vas da nam šaljete svoje kratke priče koje imaju i slične teme: cvijeće, proljeće i Uskrs koji nam obilježava početak samog mjeseca.

Nestrpljivo iščekujemo da nam se javite na knjiznica.blog@ffzg.hr.

Uživajte u lijepim danima koji su ispred nas…