Zadie Smith: Vrijeme swinga

O Zadie Smith slušala sam još za studija, te 2000. bila je sasvim svjež, kritici i publici fascinantan glas tzv. postimigracijskog književnog kruga, njen debitantski roman Bijeli zubi ubrzo je postao kultnim, i ne, unatoč svemu, ili baš zbog toga, nisam ga čitala, kao da su unisone pohvale i zvučne nagrade bile kontraefektne po moju čitateljsku motivaciju. U međuvremenu stvari su se očito promijenile, Zadie je nanizala još četiri jednako hvaljena romana (plus dvije zbirke priča), a ovaj posljednji kriv je što sam nestrpljiva (čim se domognem petog kata i stamenih anglističkih polica koje su čudom ostale potresom netaknute) nadoknađivati redom sve propušteno. Roman koji vam preporučujem svoj naslov duguje ikoničkom mjuziklu, a da nije bilo nepredviđenih okolnosti koje su nas ovog proljeća sve zaustavile u uobičajenim putanjama, teško da bih dospjela uopće, a kamoli gotovo u šusu dokrajčiti tu debeljucu od skoro 500 stranica, pa zatim s guštom iznova iščitavati odabrane epizode. Ukratko, upravo Zadie Smith izbavila me iz izolacijske čamotinje.

Vrijeme swinga (Swing time, V.B.Z., prev. Marina Horkić) dojmljiv je spoj društvene kronike i bildungsromana koji na primarnoj razini poput, recimo, Genijalnih prijateljica Elene Ferrante rekonstruira blizak, ustvari sestrinski odnos dviju djevojaka koje 1990-ih sazrijevaju u jednom londonskom naselju socijalnih stanova. Neimenovana ja-pripovjedačica, oštrooka promatračica, zapravo središnja protagonistica, i njezina Tracey još kao sedmogodišnjakinje na prvom satu plesa u lokalnoj crkvi intuitivno privučene jedna drugoj međusobnim sličnostima (jedine su tamnopute curice na tečaju), ali još i više zavedene dubinskim različitostima, otpočinju burno formativno prijateljstvo koje se naprasno prekida u njihovim dvadesetima, ali koje će svaku od njih cjeloživotno odrediti.

Obje su iz miješanih obitelji, pripadnice marginaliziranog sloja radnika i useljenika iz britanskih kolonija, ali odrastaju ipak u posve drugačijim familijarnim mikro situacijama. Pripovjedačica je kći Jamajčanke, ambiciozne i svojeglave self-made woman, feministice i aktivistice, a kasnije doktorandice, političarke i zastupnice u parlamentu te oca Engleza, naprosto poštara i toplog, brižnog roditelja. Traceyna je majka nesamopouzdana kućanica, a otac čitavo njeno djetinjstvo misteriozno odsutan; dok dijete fantazira da joj je tata na turnejama s Michaelom Jacksonom, taj živopisan kvartovski lik vrijeme provodi po zatvorima i s drugim ženama.

Naratorici je ples tek hobi i prilika za strukturirano druženje, Tracey je međutim odmah prepoznata kao rijedak talent. Nakratko joj se pruži varljiva šansa za kazališni uspjeh da bi je nekadašnja ili bar zakratko izgubljena prijateljica godinama poslije zatekla u naselju iz kojeg su se obje trudile što prije izvući, i to kao samohranu majku troje djece, nakon što, nadarena, strastvena, ali labilna u strogo stratificiranom društvu nije uspjela iskoračiti iz predodređenog joj klasnog okvira. Fokalizatorica, za razliku od Tracey barem naoko zadovoljavajuće situirana i poslovno realizirana, pri kraju svojih ispovjedničkih zapisa razmišlja o relativnosti životne uspješnosti rekapitulirajući svoju karijeru u medijima i šoubiznisu gdje je netom prekinula još jedan intenzivan, ovisnički, na koncu i blago autodestruktivan odnos, ovaj put s planetarno popularnom i naravno ćudljivom pjevačicom koja financira gradnju škole za djevojčice u Africi.

Kroz kompleksne junakinjine relacije s nizom za nju ključnih, a izrazito dominantnih žena, ponajprije s majkom, a onda s najbližom prijateljicom, pa kasnije i sa celebrity poslodavkom, kroz njezino traganje za identitetom, promišljanje obiteljskog nasljeđa, istodobno neprestanu zaokupljenost rasnom i klasnom problematikom, naposljetku kroz njena u odrasloj dobi široko razvedena prostorna kretanja od deprivilegiranog londonskog predgrađa, preko njujorškog glamura do krajnjeg siromaštva zapadne Afrike, prelamaju se društvene i političke turbulencije tog doba. Ispisujući vrlo osobnu priču jedne inteligentne, perceptivne i samosvojne djevojke, njene simpatično disfunkcionalne familije i multikulturalnog susjedstva, Zadie Smith, autorica bistrog pogleda i lake ruke, slojevita fabularna zbivanja izlaže elegantno i duhovito; ako vam ovdje brzinski predstavljena radnja djeluje pomalo holivudski sapuničasto, ne dajte se obeshrabriti, preciznost, dinamika, vizualnost, čak filmičnost pripovijedanja ovu knjigu čine zabavnim, ali i dugoročno vrijednim čitateljskim iskustvom.

Autorica teksta: Vanja Kulaš