Petra Kos i Katarina Starčević
KaFFe s knjižničarima,  Naslovna

Petra Kos i Katarina Starčević: Sve su ideje iskorištene, ali uvijek postoji mjesta za vašu varijaciju na temu

Dolaskom u Knjižnicu Filozofskog fakulteta teško da će vam promaknuti nedavno postavljena izložba Dostoevskij na Filozofskom jer svakim svojim detaljem plijeni pažnju prolaznika. Od Dostojevskog u prirodnoj veličini koji vas pozdravlja na ulasku u Knjižnicu, do citata koji vas zaustavljaju i mame da ih pročitate, fotokutka, jednog krokodila te zanimljivo osmišljenih plakata i poučnih detalja… možemo samo reći da nitko neće ostati ravnodušan.
Tomu svemu dodajte i virtualnu izložbu (https://dostoevskij-na-filozofskom.ffzg.unizg.hr/)…Чудесно!
U ovom intervjuu predstavit ćemo dizajnerice vizualnog dijela ove izložbe i autorice virtualne izložbe Dostoevskij na Filozofskom, naše kolegice – Petru Kos i Katarinu Starčević.
Knjižničarke kreativke Petra i Katarina zaposlene su u Knjižnici Filozofskog fakulteta i obično ih možete vidjeti na nekom od informacijskih pultova u radu s korisnicima, ali to nije sve. U narednim retcima otkrivamo još neke od njihovih „specijalnih moći“ i kako su postale dio projekta F.M. Dostoevskij u Hrvatskoj.

Za početak, kako ste postale dio ovog projekta i kako vam se svidjela suradnja?

P: Prošle godine u jesen profesorica Jasmina Vojvodić s Odsjeka za rusku književnost našeg fakulteta pozvala nas je da s njom surađujemo u projektu F. M. Dostoevskij u Hrvatskoj kao dizajnerice vizualnog dijela izložbe te na izradi virtualne izložbe. Prvo bismo odmah posebno istaknule koliko je ova suradnja bila ugodna i kako je lijepo raditi s nekim tko je organiziran, drži sve konce u rukama, jasna je u pogledu onog što želi, a ujedno nas sluša, prihvaća naše prijedloge i pristaje na kompromise.

K: Da, npr., Petrina ideja za socijalističke bilježnice, nama je djelovala kao pun pogodak, ali smo se svejedno brinule hoće li naići na odobrenje. I eto, nismo se trebale brinuti, bilježnice su onakve kakvima ih je Petra zamislila. A ovo sve vezano uz ugodnu suradnju odnosi se i na Zorana Tihomirovića, asistenta na Katedri za rusku književnost, s kojim su se ideje također razmjenjivale i koji je bio ona kočnica koja nam je ponekad trebala kada se brainstormanje nas triju znalo oteti kontroli (npr., na što ćemo sve staviti dizajn – krenulo je sa šalicama i torbama, gotovo završilo s čarapama, jastučnicama i maskama za lice – Dostojevski s maskom na licu na maski za lice :)).

Recite nam malo o vašem angažmanu na izložbi. Koja su bila vaša zaduženja, koliko je bilo zahtjevno, koliko je trajala priprema i ostale zanimljivosti.

K: Prvo smo se pozabavile dizajnom za torbe, bilježnice, šalice i bookmarkere. Puno smo vremena tad provodile na Facebook Messengeru i Zoomu, tamo smo jedna s drugom dijelile screen shotove svojih dizajna, razmišljale, dodavale, oduzimale, mijenjale – tako je, npr., nastao dizajn s matrjoškom. Vidjevši moju matrjošku, Petra je rekla da misli da joj fali malo krvi. Jer je Aljonu Ivanovnu Raskoljnikov ipak ubio, zar ne? :)

P: Brainstormanje je zanimljivo i poticajno, ali onda uvijek dolazi onaj manje zanimljiv dio u kojem sve treba posložiti i odlučiti u kojem će alatu za grafički dizajn biti nacrtano.

Bilo je zahtjevno – svaka kod sebe doma, istovremeno smo radile u više alata za grafički dizajn, koji su k tome povremeno odbijali poslušnost. Gotovo smo dva mjeseca radile na prvim dizajnima prije nego što smo ih ponudile našim rusistima kako bi oni odlučili koji će se od njih upotrijebiti. Na temelju odobrenih dizajna smo mogle dalje razvijati plakate, kao i ostatak vizualnog identiteta izložbe, a zatim i osmisliti izgled virtualne izložbe.

K: Da, nakon odobrenja dizajna napeto smo iščekivale da nam fakultet odobri domenu kako bismo mogle početi slagati kostur virtualne izložbe. Sama izgradnja virtualne trajala je mjesecima, kako smo dobivale materijale od Jasmine, Zorana i njihovih studenata, a trajat će i dalje jer je to aktivna stranica koja se uvijek može nadopunjavati i rasti.

Kombinacija knjižničarstva i kreativnosti, kako to u vašem slučaju izgleda u svakodnevnom poslu?

P: Kao pomoćne knjižničarke nemamo često priliku pokazati svoju kreativnost u svakodnevnom poslu pa zato izvan radnog vremena tražimo projekte poput ovog u kojem nam je Katedra za rusku književnost dala priliku da sudjelujemo.

K: Jedno vrijeme smo sudjelovale u kreativnoj grupi naše knjižnice i radile na mnogim izložbama: od grafičkog dizajna (plakati i ostali vizualni materijali, virtualna izložba za Noć knjige) do izrađivanja zmaja od žice (Petra!), osmišljavanja zadataka za knjižnični adventski kalendar, crtanja, izrezivanja, lijepljenja (nismo jednom rukovale pištoljem, za vruće lijepljenje, naravno :) )

P: Sve to nam je pomoglo i u ovom projektu. A tada smo i otkrile da se dobro kužimo i dobro radimo zajedno.

Ova izložba nije jedini projekt na kojem ste radile. Možete li izdvojiti projekt koji vam je bio najdraži i zašto?

P: Zahvaljujući kolegicama iz zbirke za povijest naše knjižnice i Odsjeka za povijest, izradile smo svoju prvu virtualnu izložbu posvećenu Mirjani Gross. Za knjižnicu to su bila događanja i izložbe za Noć knjige, Mjesec hrvatske knjige, Dan otvorenih vrata te izložba kojom je obilježena 100. godišnjica rođenja Ingmara Bergmana.

Najdraži projekt nam je ovaj posvećen Dostojevskom. :) Dugo je trajao, od nas je tražio hrpu raznih vještina, od kojih smo neke imale otprije, a neke smo tek morale savladati. Na kraju se sve poklopilo i sjelo na svoje mjesto i bolje nego što smo to očekivale!

K: Golemo klupko zadataka, ideja i kojekakvih sitnica koje je trebalo cijelo vrijeme imati na okupu i na umu, i evo, uspjele smo obaviti doslovno sve što smo zamislile. Osim tog Dostojevskog s maskom na licu na maski za lice :D I krokodila na napuhavanje :D

Osim prirodne sklonosti, kreativnost je nešto na čemu se radi i stalno razvija i ovo nije jedini način na koji to radite. Otkrijte nam imate li neke kreativne hobije izvan Knjižnice?

K: Kakvo je to pitanje! :) Evo, Petra izrađuje nakit! I ne samo nakit, ja volim njezine božićne „kuglice“ (ukrase za bor).

P: Da, izradom nakita od metala bavim se već nekoliko godina i moji su radovi okupljeni pod imenom Merula Studio. U izradi nakita meni je uvijek najzanimljiviji početak u kojem birate od kojeg će materijala biti neka ideja (drvo, metal, tekstil) i onda smišljate na koji će se način taj predmet izraditi, pogotovo u slučaju kad ne možete samo otići na YouTube i pronaći postupak.

Otkad nas je korona prisilila da sjedimo doma i smišljamo si nove hobije, počela sam istraživati koji još programi za digitalnu obradu fotografija i digitalni dizajn postoje (osim Photoshopa), a osobito su mi zanimljivi oni besplatni, koji su svima dostupni. Pa sad istražujem mogućnosti Illustratora i SketchUpa, a sve me više privlači i 3D modeliranje, i to je ono s čim trenutno pilim Katarinu i uvjeravam je da ih i ona isproba. No ona ipak ima hrpu svojih hobija pa ne znam kako će još uspjeti ubaciti i moje nježne poticaje u svoj raspored. :)

K: A Petra je dobra u uvjeravanju, eto dovela me i u Photoshop, kojem sam se isprva opirala.

Moji hobiji – s naizgled nekreativne strane u slobodno vrijeme puno lektoriram (smatram to i poslom i hobijem). Kažem „naizgled“ zato što pojedini tekstovi ponekad iziskuju visoku razinu kreativnosti u traženju smisla čudno sklepanih rečenica, neočekivanih padeža ili zalutalih slova, pa i cijelih riječi.

S kreativne strane vježbam dizajn u Canvi, a kao što sam spomenula, ovaj projekt (i Petra) me gurnuo u vode Photoshopa. Ljubav prema jeziku i dizajnu spajam u pravopisnim plakatima, kako ih volim nazivati, koje sam počela osmišljavati nakon što sam na ovom našem knjižničnom blogu pokrenula kategoriju o pismenosti. (https://kblog.ffzg.unizg.hr/category/budi-pismen-budi-svoj/). U njima pokušavam na zabavan, kratak i jasan način ukazati na neke jezične pogreške i s njima povezana pravila. A najviše kreativnog gušta otpuštam svake godine tijekom studenog kada svojim nećakinjama izrađujem njihov personalizirani adventski kalendar.

Neki planovi ili želje za budućnost?

OBJE: Još ovakvih izazovnih projekata!

Za kraj, brzinski, par riječi o vas dvije da vas čitatelji bolje upoznaju.

Kako biste sebe opisale u 5 riječi?

P: Uporna, znatiželjna, samokritična, dosjetljiva, strpljiva.

K: Brižna, prilagodljiva, pouzdana, maštovita, predana.

Najdraža knjiga i naslovnica knjige?

P: Jedna od najdražih knjiga mi je Majstor i Margarita od Bulgakova, a od naslovnica prvo izdanje Črne mati zemle od Kristiana Novaka – jer je ugođaj ilustracije Dunje Janković  savršeno prenio radnju i ugođaj romana.

K: Uf, nekoliko je najdražih knjiga: Raj za ljudoždere Daniela Pennaca, Čovjek zvan Ove Fredrika Backmana, Otmjenost ježa Muriel Barbery, Fafarikul Đurđice Čilić. Najdraža naslovnica: Okajanje Iana McEwana, ali samo zato što je to moja „ona plava knjiga“ koju sam dugo tražila po knjižnicama i naposljetku je uspjela pronaći!

Najdraža boja ili kombinacija boja?

P: Tirkizna boja, osobito u kombinaciji s jarko ružičastom ili bojom ciklame.

K: Boja zelena, a kombinacija zelena i kraljevski plava.

Omiljeni alat?

P: Photoshop! A od fizičkih: zlatarska pila :)

K: Track changes :D. Jedna posebna kemijska olovka i škare.

Ako imate za dodati nešto zanimljivo, anegdotu ili neki savjet ostalim kreativcima… pucajte! :D

P: Da bismo bile sigurne da će postavljanje izložbe proći što glađe, sve smo završile tri tjedna ranije kako bi svi materijali mogli biti na vrijeme tiskani i kako bismo imale još nešto vremena za eventualne ispravke i popravke. Stjecajem okolnosti materijale smo dobili dan prije otvorenja izložbe. Mislim da smo taj test živaca na kraju svi uspješno položili :).

SAVJET:

P: Svi ljudi su kreativni bez obzira na to što im okolina tvrdila, samo ne trebaju odustati od potrage za pravim alatom i medijem za izražavanje svoje kreativnosti.

K: Nađite si nekog da vas nagovara da se pokrenete :D A ja se često vodim i jednom misli koju mi je Petra usadila u glavu: sve su ideje iskorištene, ali uvijek postoji mjesta za vašu varijaciju na temu.

Intervju: Ivana Kukić