ZATVORENO SPREMIŠTE

Naručivali ste iz Zatvorenog spremišta ili ste barem čuli za njega, a zapravo o istom tom spremištu ne znate baš puno?

Za početak, spremište čuva približno 250.000 jedinica građe, smješteno je u podrumu Knjižnice i prostire se na 633,57 m2 (veća prostorija) i 147,74 m2 (manja prostorija). Temperatura je, radi zaštite građe, namještena na 18 – 20 °C.

Kolegica Iva Morandini i kolega Ivan Živković suvereno vladaju Zatvorenim spremištem i njegovim policama, a sve njegove tajne otkrila nam je Iva.

1. Možeš li objasniti kako izgleda sam postupak – što se događa nakon narudžbe?

Za početak, narudžba može dolaziti različitim kanalima od korisnika, izravno  e-mailom ili kroz naš katalog rezervacijom. Kad ujutro dođemo na posao prvo provjerimo narudžbe kroz oba kanala i skupimo građu koja je naručena. Provjerimo ima li svaki naručeni svezak kodirani čip (ako još nema, stavljamo čip i „kodiramo“ ga), zatim građu  kolicima vozimo u prizemlje naše Knjižnice. I tako svakih pola sata…. ;)

2. Znaš li kako je određen rok čekanja od sat vremena za knjige, tj. pola sata za časopise?

U početku je u zatvorenom spremištu bilo skoro 20 zasebnih knjižnica, a svaka je imala svoj sustav pa je trebalo vremenski duže dok se građa ne pronađe, sakupi i dostavi. Sada, kada je sve resignirano, revidirano na novi sustav koji je pragmatičniji za zatvoreno spremište i građu smještenu u njemu, brže se odvija pronalazak i dostava pa je pola sata do sat realno vrijeme dostave narudžbi. Ne može biti brže jer bi to jednostavno značilo da pronalazimo, uzimamo građu, dostavljamo, dolazimo u ured i isti tren krećemo iznova, a nas čeka još poslova koji se odvijaju u zatvorenom spremištu (uvez, otpis, itemizacija časopisa, preslagivanje…)

3. Koliko zahtjeva u prosjeku dobijete dnevno?

Prema korisnicima dnevno 30-tak zahtjeva (no zna biti i do 60) ako ne računamo građu koja odlazi iz spremišta na skeniranje i međuknjižničnu posudbu. Nažalost, skoro duplo manje nego prije, a razlog tome je što se puno više posuđivalo tiskanih primjeraka časopisa, a sada se sve više (pretpostavljam) zaobilazi tiskana građa i čitaju digitalizirani primjerci časopisa na Hrčku i drugim portalima.

4. Koliko se ovaj posao razlikuje od „klasičnog“ knjižničarskog posla?

Vjerujem da je glavna razlika što je fizički malo aktivniji oblik knjižničarenja, jer ima konstantnog raznošenja građe i preslagivanja građe (čega ima puno više nego je dojam prosječnog korisnika knjižnice). Dakle, nisam jednom  imala „musklfiber“ od nošenja znanja amo-tamo. :) Druga velika razlika je što nemamo kontakte s korisnicima, dakle tijekom radnog dana družimo se isključivo s hrpama časopisa i knjiga.

5. Koje su prednosti, a koje mane rada u Zatvorenom spremištu?

Za mog kolegu i mene, mislim da je velika prednost što možemo slušati glazbu koju jako volimo, pa tako imamo tematske tjedne slušanja novovalne mjuze, Beatlesa, Inner Circle, electroswinga ili otkrivanja novih pjesama. A kolega često sluša i novosti iz Sabora (trenutno mu ne radi poveznica, pa likujem) :).

Smijem li samoću navesti kao prednost?!! :)  Hladnoća u zatvorenom spremištu je ponekad prednost a ponekad mana, ali zato više trčkaramo i održavamo kondiciju. Zasad nisam naišla ni na jednu manu, nas dvoje smo ovdje svoji na svome, stvarno volimo ovo što radimo.

Intervjuirala: Lucija Klanac