Međuknjižnična posudba

Knjižnica Filozofskog fakulteta nudi uslugu Međuknjižnične posudbe koja je dostupna onim korisnicima kojima je potrebna građa iz drugih knjižnica u Hrvatskoj i inozemstva, ali i korisnicima drugih knjižnica kojima je potrebna građa iz fonda Knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Da bi sve teklo „kao po špagi“ brinu se kolege Boris Čičovački i Daniela Sestrić koji su odgovorili na par naših pitanja kako bi nam približili i objasnili rad Službe.

Možeš li ukratko opisati proces međuknjižnične posudbe, tj. kako točno izgleda proces?

Boris: Možemo reći da postoje dva procesa u radu međuknjižnične posudbe. Prvi je kada druge knjižnice traže našu građu u posudbu, a drugi je kada naši korisnici traže građu iz drugih knjižnica. Prvi je proces uvelike jednostavniji jer uključuje pronalazak tražene građe u našoj knjižnici i njeno slanje poštom (ako se radi o knjižnici izvan Zagreba) ili samo ostavljanje knjige na pultu u prizemlju za korisnike drugih knjižnica.
Drugi naravno podrazumijeva više koraka, jer je potrebno pronaći traženu građu, bilo u domaćim bilo u stranim knjižnicama što zahtijeva pretragu većeg broja kataloga što domaćih što stranih. Po pronalasku dostupnih primjeraka se potom putem e-maila iskomunicira i dogovori posudba knjige. Nakon dolaska knjige, ona se poput svih knjiga u knjižnici obrađuje te potom predaje korisniku na korištenje. Nakon povratka iz posudbe, ona se vraća poštom u knjižnicu iz koje nam je poslana.

Na što je potrebno paziti kako bi međuknjižnična posuda bila što uspješnija?

Daniela: Jedna od prvih stvari na koje obraćam pažnju je ima li naša knjižnica građu koja se traži međuknjižničnom posudbom iz knjižnica u inozemstvu. Često se dogodi da imamo neko drugačije izdanje ili prijevod tražene literature, pa bih rekla da je prvi korak ponuditi korisniku alternativu. Time se ne samo izbjegavaju materijalni troškovi, već se omogućava da se do građe dođe u kratkom vremenu (građa koja pristiže iz knjižnica u inozemstvu stiže u našu knjižnicu za približno desetak dana) Drugo i ne manje važno je pedantno vođenje podataka o naručenim knjigama. Međuknjižnična posudba je relativno složen posao koji uključuje puno pretraživanja i „kopanja“ po različitim knjižničnim katalozima i posljedično stupanja u kontakt s drugim međuknjižničnim službama. Različiti načini naplate posudbe usložnjavaju taj posao dodatno, dakle preciznost i usredotočenost je nužna da bi se cijeli proces odvio uspješno.

Koliko je vremena potrebno da bi se obradio jedan zahtjev?

Boris: Budući da zahtjevi koji pristižu u službu međuknjižnične posudbe uvelike variraju, vrijeme njihove obrade također varira. Najlakše i najbrže se rješavaju zahtjevi za našom građom, jer prikupljanje i slanje građe ne traje duže od vremena potrebnoga da se građa spakira i pošalje poštom u druge knjižnice.
Zahtjevi za građom iz drugih knjižnica, posebno stranih, rješavaju se onoliko brzo koliko treba drugim knjižnicama da obrade naš zahtjev i koliko to dopušta brzina poštanskih službi. Ta vremena znaju varirati od 3-4 dana pa sve do 3 tjedna, zavisno koliko daleko jest knjižnica iz koje se naručuje.

Koliko zahtjeva tjedno pristiže?

Daniela: Broj tjednih zahtjeva jako varira, tako da je teško odrediti neki prosječni broj. Pojedini korisnici su nam takoreći „stalni gosti“ i vrlo često naručuju, a nekad i „pratimo“ izradu nečijeg rada u kontinuiranom naručivanju literature na određenu temu. Bez obzira na broj narudžbi posao je uvijek raznovrstan, a osobno me najviše veseli kad nakon dugog vremena pretraga i potraga dođemo do tražene literature.

Koliko često druge knjižnice posuđuju građu iz naše knjižnice?

Daniela: Strane knjižnice relativno rijetko posuđuju iz naše knjižnice, što je i razumljivo, tu bih istaknula da se nama uglavnom obraćaju knjižnice iz neposrednog okruženja. S druge strane, knjižnice u Hrvatskoj posuđuju veoma često knjige iz našeg fonda i ta se razmjena uspješno odvija na gotovo svakodnevnoj bazi.

Tko najčešće naručuje – profesori ili studenti? I koliko uopće naručuju profesori, a koliko studenti?

Boris: Građu mnogo češće naručuju profesori što je razumljivo jer je za njihov znanstveni rad potreban mnogo širi opseg građe, kako knjiga, tako i članaka, a međuknjižnična posudba u pravilu i košta dodatno. S druge strane, Knjižnica posjeduje većinu građe potrebne studentima, pa je onda tek manji broj njih kojima treba dodatna literatura i to većinom za potrebe pisanja diplomskih radova. Tu je vidljiva i povećana potražnja za digitalnim preslikama građe iz drugih knjižnicama te svake godine imamo i određen broj zahtjeva za preslikama starih rukopisa, a i većina članaka koja se traži putem međuknjižnične posudbe dolazi u digitalnom obliku.