Preporuka za gledanje/slušanje: Mean Streets / Ulice zla

MEAN STREETS

r. Martin Scorsese

Klasičan gangsterski film, kako ga nazivaju, prvi je autorski Scorsesejev film, a u prilog već tadašnjoj redateljevoj genijalnosti govore činjenice da ga je Kongresna biblioteka uvrstila u američki Nacionalni filmski registar zbog svog kulturnog, povijesnog i estetskog značaja te da se nalazi na listi 1001 film koji svakako morate pogledati (iliti 1001 movies you must see before you die) Stevena Schneidera.

Ovo je ujedno druga suradnja Scorsesea i Harveyja Keitela te početak duge suradnje Scorsesea i Roberta De Nira.

Film nas vodi na ulice Male Italije, na kojima je i sam Scorsese proveo svoje djetinjstvo. Keitel je Charlie, utjerivač dugova za mafiju i katolik opterećen krivnjom u jednoj osobi, a De Niro Johnny Boy, sitni kriminalac, sklon nevoljama i nasilju – Charliejeva prilika za iskupljenje grijeha.

Filmska priča s ulica Male Italije preslikana je priča života koji se odvija na ulicama Male Italije – krstareći tim istim ulicama u autu scenarista Mardika Martina, Scorsese i Martin zapravo su krstarili budućim scenama svog filma. Vozeći se u Martinovom autu dobili su sve: i sliku i zvuk.

A ako slika Harveyja Keitela i Roberta De Nira nije dovoljan razlog za odlazak u Scorsesejeve ulice zla, zvuk, odnosno gotovo 2 sata Martina Scorsesea kao DJ-a svakako bi trebao biti.

„1963. niste mogli proći ulicama Male Italije a da ne čujete Be My Baby trija The Ronettes kako trešti iz barova u 3 sata ujutro“, izjavio je Scorsese.

Zbog toga ni Ulice zla nisu mogle početi bez te pjesme. Umjesto skladanja glazbe za film, Scorsese se odlučuje za stvarnu glazbu s ulica te iz svoje privatne kolekcije ploča. Plaćanje autorskih prava na pjesme pojelo je pola budžeta za film.

„Kad sam bio mlad, popularna glazba je oblikovala soundtrack mog života“, jednom je napisao. Pozadinska glazba njegova života pretvorila se u pozadinsku glazbu njegovih filmova. Tu glazbu sluša dok piše scenarije i pušta ju da mu oblikuje kadrove. Ta mu ista glazba u filmovima služi kao alat za oblikovanje ili čak interpretaciju scena, za određivanje tona i opisivanje kulture – a kada je riječ o karakteru, glazba postaje svojevrstan opisni pridjev.

Scorsese mijenja ulogu glazbe u filmu. A sve je počelo upravo s Ulicama zla.