Iva Morandini: Knjižničarenje je totalna pozitiva i tko ne uživa u tome, stvarno je fulao loptu
Štošta se u fakultetskoj knjižnici može, svega kod nas ima, ne jednom sam pomislila – idealan prostor za duži boravak, čak i trajno nastanjivanje. Jedino čega nam je tu dosad falilo, više je kretanja i igre, po cijele dane sjedimo, s nosom u ekranu, knjizi, uz eventualno skakutanje po stepenicama kad nam se pokvari lift i šetnju do kakve hrane ili kave. A onda u takvu naglašeno sjedilačku zajednicu ona donese – trampoline. I umjesto ukora od Uprave, dobije pohvalu Državnog ureda za sport. :) To vrijedno priznanje ohrabrilo ju je na nove pionirske poduhvate, pa odnedavno s knjižničnom kolegicom i poslovnom partnericom Ivanom Kukić vodi tjedne treninge u našoj zgradi.
Kad ne pomiče granice i ne uživa u djetinjim zabavama s kćeri Iskrom, ova komparatistica, lingvistica i diplomirana bibliotekarka vlada knjižničnim podzemljem, stotinama kvadrata strogo zaključanog depoa ispunjenog kilometrima gusto i pažljivo poredanih knjiga. U te tajne odaje teško da ćete imati prilike zaviriti, osim ako se kod nas zaposlite kao bibliotekar ili se javite na prvi sljedeći oglas za knjižničnog demosa. ;) Zato vas vodimo na ‘minus jedan’ razinu Knjižnice, na druženje s Ivom Morandini, a dolje možemo očekivati baš svašta, od vježbi istezanja do prezentacije raritetne građe! :)
****
Skakanje na trampolinu zvuči kao zabava za hiperaktivne klince, ali poodavno je postalo olimpijskom gimnastičkom disciplinom, a očito je i sjajna rekreativna aktivnost za nas odrasle iscrpljene sjedenjem za kompom. E, pa želimo znati kako se to majstorica borilačkih vještina zaljubila u skakanje!
Haha, hvala na pitanju, odgovor je stvarno jednostavan. Nakon rođenja moje kćerkice doslovce ništa nije bilo kao prije. Ja sam postala nježnija i fragilnija, hahaha. Nisam više imala potrebu ići na takav tip treninga/rekreacije pa sam njuškala za nečim zdravim, a opet dovoljno interesantnim i luckastim. I našla sam savršenu rekreaciju za sebe – vježbanje na mini trampolinu.
A sad malo o tome kako se ta ista instruktorica fitnessa i nekadašnja profesionalna sportašica svakodnevno osjeća među knjižničnim policama i kompaktusima? :)
Pa sportaši u suštini i nisu najaktivniji ljudi na svijetu iz moje životne prakse… vole oni biti mirni, izležavati se i ostalo, kad nisu u dvorani. Tako da uredski posao nije toliko strašna stvar, ako znam da me čeka vježbanje na kraju dana :)
Nagovještaji o bavljenju knjigama postojali su doduše od malena. Jedan je stvarno zanimljiv, dakle, kao mala djevojčica često sam sanjala da sam čovjek u nekom manastiru kojem je životna zadaća prepisati neku debelu knjigu od početka do kraja, bizarno haha! Kasnije sam bratu šarala po njegovim knjigama, pa me on zeza da me snašla karma, a treća crtica je da sam nagrađena za pjesmicu u osnovnjaku kojoj je tema bila “Život” a poanta moje pjesmice je bila kako neki siromašan pisac piše knjigu, što završava “rođenjem” – novim životom – knjigom, a piščev život se, nažalost, u taj tren gasi. Učiteljica mi nije vjerovala da sam je sama smislila, očito je stvarno bila dobra.
Zatvoreno spremište ima na svu sreću 700 kvadrata, ljestve, 10 kilometara polica, i narudžbe knjiga i časopisa koje se nose gore na kat i s kata dolje, te svakodnevno premještanje knjiga i časopisa, tako da se bez problema nađe puno fizičkog rada, ako mi slučajno nedostaje kretanja u taj tren.
Kratka bio crtica, kako je izgledala tvoja dosadašnja knjižničarska putanja? Koja su ti područja djelovanja i interesa u knjižnici FF-a?
Na studiju sam sudbinski ugledala da Knjižnica za lingvistiku i orijentalne studije traži demonstratora/icu i znala sam da to vidim jer to trebam vidjeti. Kaže mi nekadašnja šefica, a današnja kolegica Sanja da je iz prijave prštilo veselje i da su me zato odabrale. Radila sam za vrijeme studija i u antikvarijatu. Tokom selidbe u novu zgradu Knjižnice pokazala sam svu svoju snagu (doslovce!) pa se, srećom, otvorilo i mjesto za mene. Trenutno najveća aktivnost koju iskazujem je organiziranje i vođenje vježbanja za zaposlenike fakulteta. Uključila sam se i u aktivnosti ZKD biciklista, popularno nazvanih “cikloknjižničari”, koji bicikliranjem šire svijest o knjižničarima, njihovom raznolikom radu i aktivnostima. Što se specifično tiče posla, neću stati dok zatvoreno spremište ne “spicukam” do zadnjeg sveščića.
Najzabavniji segment knjižničarenja?
Knjižničarenje je totalna pozitiva i tko ne uživa u tome, stvarno je fulao loptu ;)
U čemu smatraš da bi u domeni knjižničarstva još bila uspješna, ali dosad nisi imala priliku probati?
Svašta još trebam isprobati, moje vrijeme tek dolazi, hahahaha…
Naokolo jurišaš s ogromnim smajlom, pucaš od energije, ima li išta što te izluđuje na poslu? I s obzirom da si uvijek super raspoložena, udijeli koji savjet, kako rješavaš bluesy dane, konflikte i slične nezgodacije iz svakodnevnice radnog čovjeka? :)
Konflikte rješavam odmah, na mjestu, vikanjem onog što mislim. Hahahahahahha. Šalim se, ali u neku ruku i ne, smatram da sve treba odmah izgovoriti i rješavati situacije promptno, na taj način ne stigne se nakupljati stres i odmah se čovjek ispuše, riješi ili ako ne može riješiti, barem je probao. Nisam uvijek super, ali smatram da je knjižnica jedno od najljepših mjesta na svijetu a posao knjižničara također jedan od najnestresnijih poslova i stvarno sam sretna na poslu. A i čokolada dosta pomaže.
Kako si organiziraš radne sate, a kako izgleda opuštanje u pauzi i kasnije, u slobodno vrijeme?
Kad sam zadovoljna napravljenim, a uvijek mi se od “gore” svašta spušta “dolje” i treba isprintati nove naljepnice, “itemizirati” časopise, smjestiti ih na novo mjesto itd.. volim prošetati u vrijeme pauze, popit kavicu ili “prostajati” na suncu ispred faksa.
Što si dobila studiranjem na Filozofskom – komparativna književnost, lingvistika, bibliotekarstvo, s vremenskim odmakom, kakve asocijacije imaš na svaku od svojih studijskih grupa?
Studij mi je ostao u prekrasnom sjećanju, dao mi je vrlo široka i raznolika znanja, smatram da sam zagrebla u mnoge teme i stekla svakojake zanimljive spoznaje, pročitala puno knjiga koje sada trenutno uopće ne stižem čitati, a za lingvistiku mi je posebno drago jer mi puno pomaže sad kad u zatvorenom spremištu nailazim na grčke, latinske, arapske, albanske i ostale jezike.
Dok je ostale čin diplomiravanja odvojio od ove zgrade, ti si smjela ostati. :) Zbog kojih si sve razloga hepi što te posao veže za FF?
Kako se ono kaže za “starije” majke da ih djeca čine mlađima, e, tako i mene FF definitivno tjera da se osjećam mladoliko i zaigrano kao i u doba studija.
Zatvoreno spremište je specifičan knjižnični predio, jedan od onih (rijetkih) koji nisu dostupni korisnicima. Pojasni nam malo kako su organizirane stotine kvadrata spremišnog prostora jedne ovako velike i kompleksne knjižnice kakva je naša… po čemu se raspored građe razlikuje od onoga na gornjim etažama?
Sva građa koja nije u otvorenom fondu, znači stara, oštećena ili jednostavno ona koja ne stane gore, smještena je dolje kod nas. Sve što je “dolje” može se najnormalnije posuditi, da ne bi bilo zabune. Građa je složena i dobila je svoju oznaku po veličini, da bi se mogla racionalnije posložiti i štediti prostor te brže naći i odnijeti korisniku. Također, i svi časopisi koje posjedujemo su također smješteni ovdje pa su svi silni kvadrati i kompaktusi prilično popunjeni. Dolje je pravo carstvo knjiga i časopisa koje u toj tišini izgleda poprilično fascinantno.
Posebnost knjižničnog fonda koja se nalazi na ‘minus jedan’ razini zahtijeva strogo propisane uvjete pohrane, recimo, treba paziti na temperaturu, i na što još? S tim da krhkom papiru vrijednih starih knjiga i ljudima koji s njima rade baš i ne odgovaraju isti celzijusi, kako to rješavate? :)
Temperatura se održava od 18-20 °C, a vlaga od 45-55%, to je propisana mikroklima za spremište i najbolja za čuvanje knjiga. Dobro oblačenje i brze kretnje su bitne, a i uvijek se tješim da tijelo troši više kalorija na zagrijavanje ako boravi u hladnijem prostoru.
Čega sve ima u zatvorenom fondu, ovo je prilika da se prisjetiš pokojeg kurioziteta, bizarnog knjiškog pronalaska, anegdote?
Naišli smo na stara pisma, vrlo osobna, bilo je i jedno predivno ljubavno pismo, svakojakih zabilješki, računa, djetelina u knjigama, zgodno je kad naiđeš na tako nešto, ali pomalo i čudno, imaš osjećaj da zadireš u tračak nečeg tuđeg. :)
A kad nisi s knjigama i na trampolinu, čime se baviš, što voliš?
Obožavam svoju kćer Iskru i sva sam uživljena da skupa s njom što dulje ostanem dijete pa uživam u rezuckanju, muljanju, maljanju, kreiranju, izmišljanju… Neki dan smo radile “ljigavce”, sve me strah vratiti se u kuhinju. Dakle, da sumiram, volim što sam dijete i što me radoznalost prema životu još nije napustila (inače volim putovati, ići u kazalište i jesti sushi :D :D).
Intervjuirala: Vanja Kulaš
