Od svega se lako može stvoriti običaj, pa eto i od jezičnih savjeta. Stoga, po dobrom starom običaju, danas, na Međunarodni dan pismenosti, ponovno nam slijedi jedan jezični savjet – i uz njega prigodan jezični plakat.

BI(H), BI, BI… BIO JEDNOM KONDICIONAL I.

Jednadžba za kondicional I. je jednostavna i uvijek ista:

nenaglašeni aorist pomoćnog glagola biti (bih, bi, bi, bismo, biste, bi) + glagolski pridjev radni = kondicional I.

Dakle, aorist glagola biti NE glasi bi, bi, bi, bi, bi, bi. Nego:

Kao što bilo koji drugi glagolima svoje aoristne oblike (npr., glagol zapamtiti: zapamtih, zapamti, zapamti, zapamtismo, zapamtiste, zapamtiše), tako ih ima i glagol biti i valja ih – zapamtiti. Jer kao što ni Katarine ne vole da ih zovete Kristina, ili Marine da ih zovete Martina, tako se ni 1. lice aorista glagola biti ne odaziva na BI, nego na BIH.

A dok se naoko čini da nepravilna upotreba aoristnih oblika glagola biti nikome posebno ne šteti, to nije posve istinito. U pisanoj komunikaciji itekako može dovesti do nesporazuma.

Radite u tvrtci u kojoj radi i Filip. Posao bi vam bio sjajan da nema – pogađate, Filipa. Filip je glasan, sveprisutan i prvi u redu kada treba preuzeti zasluge za dobro odrađen posao – bez obzira na svoj udio u odrađivanju tog posla. Stoga ga rado izbjegavate. Pa kada vam jednoga dana od šefa stigne poruka: „Upravo sam pričao s Filipom o jednoj ideji i htio bi te zamoliti za uslugu. Imaš li vremena?”, vaš je odgovor instinktivan: „Nažalost, nemam“. Jer vi, naravno, niste ludi. Neka Filip moli za uslugu nekog drugog.

I tu se krije jedna zamka. Jeste li potpuno sigurni u to da uslugu treba Filip? Možda ju treba šef koji nije upoznat s pričom o aoristu glagola biti. Sljedeća će vam šefova reakcija otkriti tko od njih dvojice želi vaše vrijeme, a za izbjegavanje budućih neugodnosti, u uredu izvjesite plakat:

BP – BS!

Autorica teksta: Katarina Starčević