Međunarodni dan žena – knjižničarsko izdanje

Danas slavimo Međunarodni dan žena, i kao prave knjižničarke, odlučile smo ovaj tekst posvetiti ne snažnim ženskim likovima, nego snažnim autoricama koje su kršile norme tadašnjeg „normalnog“ koje je podrazumijevalo pokornu, poslušnu, tihu ženu. Ove autorice borile su se s tim svaka na svoj način, neke snažno, jako i direktno, neke tiho, ali primjetno svojim djelima i istraživanjima. Pročitajte neke (ili sve) od njihovih knjiga – naravno da su njihova djela dostupna u našoj knjižnici, a preporuka svakako ide i za film Hidden figures – film o tri afroameričke matematičarke koje su 50-ih radile u NASI!

Ako vas zanima više na ovoj poveznici možete poslušati predavanja sa Sveučilišta Yale na temu klasične feminističke tradicije:

Marija Jurić Zagorka – prva politička novinarka u ovom dijelu svijeta koja je bila prisiljenja pisati uglavnom pod muškim pseudonimima. Polemiku o ravnopravnosti spolova vodila je s A.G. Matošem. 1925. godine, pokreće i uređuje časopis Ženski list, koji  je potrajao do 1938. godine, kad pokreće Hrvaticu i uređuje je sve do 1940.U tim časopisima objavljuje i Malu revolucionarku, kao  i autobiografski Kamen na cesti. 1936. godine sudjeluje u osnivanju Društva hrvatskih književnica, koje postoji do 1939. godine.

Maja Bošković – Stulli –  ova cijenjena folkloristica je u holokaustu izgubila mnogobrojne članove obitelji, ali kako je rekla jednom prilikom: „Na svoj se život ne tužim, čudo je kako sam preživjela“. Njezin terenski rad donio je 34 rukopisne zbirke i 59 snimaka na magnetofonskim vrpcama. Objavila je preko 20 knjiga i više od 250 tekstova u raznim znanstvenim časopisima – i to je samo mali dio onoga što je Bošković – Stulli tijekom života stvorila i čime je zadužila hrvatsku folkloristiku i usmenu književnost.

Šesnaestogodišnja Charlotte Brontë odlučila je potražiti mišljenje o svom pisanju. Tekst je poslala pjesniku Robertu Southeyju, čiji je odgovor bio da bi se trebala odreći svojih snova jer pisanje nije posao za ženu. Chralotte ga nije poslušala. Njezin su prvi roman, Profesor, odbili svi engleski izdavači. Charlotte je napisala drugi – remek-djelo Jane Eyre. Iako objavljen pod pseudonimom Currer Bell, romanu je još veću popularnost donijelo otkriće da ga je zapravo napisala – žena.

Iako se u njezino vrijeme smatralo da je žena majka i kućanica, Dragojla Jarnević je odlučila biti jedna od rijetkih ilirki (uz Sidoniju Erdődy Rubido uvrštena je među muške portrete na litografiji Muževi ilirske dobe), pokušala je osnovati privatnu djevojačku školu (što joj nije uspjelo, ali je djecu podučavala u svom domu) te je bila prva hrvatska planinarka i alpinistica (popela se na Okić, staza njezinog uspona nosi naziv Dragojlina staza). Najpoznatiji je njezin Dnevnik, koji je s prekidima pisala 42 godine, a ukoji nam donosi opise događaja i ljudi onoga doba, ali i mnoge zanimljivosti iz njezinog privatnog života.