Petra Kos: Kad naletite na dobrog knjižničara, učinite ga svojim najboljim prijateljem

Knjižnice – kakva su to mjesta? Klišeji o njima su, znamo već, svakakvi, a često i kontradiktorni. Pa se tako može čuti da su super za spavanje, znači šaputave i nedinamične, da su prašnjave ili pak sterilne, da su cosy, atmosferične, fotogenične, da su bibliotekari neambiciozni ili pak štreberi, strogi, OKP-ovci itd. :) Kako je ustvari?

U knjižnicama ima svega ovdje navedenog. Mogu biti i dosadne i suhoparne – odlične za ubit’ oko, ali i dinamične i ispunjene dobrom vibrom i događanjima. Ovisi to puno tome kakvi su korisnici, ali još više o tome kakvi su knjižničari. A knjižničara ima svih vrsta i oblika i kad naletite na onog dobrog, učinite ga najboljim prijateljem jer bit će vam od koristi i više no što mislite.

I još jedan pokušaj razbijanja mita: ima li stresa u knjižnici? :)

Gdje ima rada s ljudima, ima i stresa, važno je samo kako se mi postavimo prema tom stresu.

A sad o tebi. Knjižnice potiču ili zatiru kreativnost, kod knjižničara mislim? Pitat ću direktno: baviš se primijenjenom umjetnošću, tj. izradom nakita prije i poslije knjižnice, također i grafičkim dizajnom – jesu li dodatne aktivnosti tu zato što te primarni knjižnični posao diže ili zato što te ubija u pojam, hehe? ;)

Moji kreativni interesi su tu neovisno o knjižničarskom poslu. Isplivaju u slobodno vrijeme i kad mi je na poslu više kreativnosti i kad je uopće nema.

Ostanimo kratko na dizajnu, mislim da se svi jako dobro sjećaju izložbe Dostoevskij na Filozofskom iz jeseni 2021. čiji si vizualni dio, kao i virtualnu varijantu izložbe priredila s našom kolegicom Katarinom Starčević. I dalje je moguće naletjeti na dijelove te izložbe, na pokoji citat, recimo u liftu. :) Za ovu akademsku godinu osmislila si deplijane za brucoše – što u tom smislu planiraš za dalje?

Sve su ove prilike same došle do mene od ljudi koji su već znali da se bavim grafičkim dizajnom i izložbama, pa mislim da ću za sad ostaviti svemiru na izbor svoj idući posao u grafičkom dizajnu. No Katarina me ovih dana uporno nagovara da konačno napravim digitalni portfolio svojih dosadašnjih radova pa mislim da će to biti projekt za početak ove godine.

Koje su zakonitosti i osobitosti rada na posudbeno-informacijskom pultu? Kad dođu na tvoj kat, u čitaonicu, korisnici vide najprije tebe, ti si im primarna referentna osoba za koju se nadaju da će im pomoći riješiti problem. Koliko je teško prilagoditi se raznim vrstama upita pogotovo što često ljudi ni sami nisu sigurni što traže, ponajprije friški studenti, ali i kod ostalih bude svakakvih nedoumica? S vremenom istreniraš sposobnost detekcije i interpretacije, brzinu reakcije, jezgrovitost odgovora… ili kako to ide?

Najvažnije od svega je oboružati se strpljivošću. Ponekad dođe korisnik koji u jednoj rečenici savršeno objasni što treba, a ponekad ni nakon mojih desetak pitanja nijedno od nas nije ništa bliže rješenju problema. Nakon 13 godina rada na info pultu već intuitivno znam procijeniti kad je trenutak za nasmijanu i vedru knjižničarku, a kad situacija traži strogu i ozbiljnu knjižničarku. Ili se to barem nadam!

Velik je protok korisnika i posjetitelja kod nas na svim katovima pa tako i na tvom, najvećim su to dijelom studenti FF-a i okolnih faksova, jasno i nastavnici, pa prevoditelji i stručnjaci za razna područja u traganju za građom potrebnom za projekte na kojima rade… Kako to sve izgleda s unutarnje strane pulta, vjerujem da u tim mimoilaženjima i interakcijama svašta zamjećuješ; mogu li se korisnici podijeliti u tipove?

Da, mislim da postoje svojevrsni tipovi korisnika, ali po mom je mišljenju zapravo riječ o tipu osobe. Kakva si osoba u trgovini, na šalteru u banci, s prijateljima na kavi, takva si i kao korisnik u knjižnici. Naravno, nemoguće je nemati svoje mišljenje o korisnicima kad s njima razgovaramo za info pultom, osobito kad su često u knjižnici i često nas nešto trebaju, no uvijek je krajnji cilj knjižničara na pultu ostaviti po strani svoje osobno mišljenje i ponuditi istu kvalitetu usluge svima. Koliko nam to uspijeva ili ne, najbolje je pitati korisnike. S obje strane pulta budu i dobri i loši dani.

Sigurno među njima ima individualaca neubrojivih u bilo koju kategoriju… Želiš li s nama podijeliti koju bizarnost/anegdotu/„traumu”? :)

Jednom se nekoliko korisnika na mom katu umalo doslovno potuklo ravno ispred mene. Odlučila sam to nakon prvotnog šoka svrstati u kategoriju anegdote umjesto „traume”. No, najbizarnije što sam ikad doživjela bilo je kad je jedan student odlučio u čitaonici odraditi manikuru – bilo je vrlo mirno i tiho poslijepodne i odjednom je katom počelo odzvanjati vrlo karakteristično „gric-gric“ podrezivanja noktiju. Mislim da smo svi u čitaonici bili kolektivno zahvalni što se nije odlučio za pedikuru.

Zbog kakvih se prijestupa i nepromišljenosti ljutiš na korisnike, a zbog čega pomišljaš da je upravo rad s ljudima najbolji posao na svijetu?

Ljutim se kad ne slušaju što im se kaže ili ignoriraju naše molbe i pravila ponašanja u knjižnici. Ali onda naleti netko kome olakšam pisanje seminarskog ili riješim problem kojim su se bezuspješno bavili satima pa su ekstra zahvalni i sretni i svemir opet bude u ravnoteži.

Svaki drugi tjedan radiš u popodnevnoj smjeni, rasporedi knjižničara naprosto su takvi – često smjenski i uz povremene subote. Sličan raspored imaju i mnogi nastavnici, posebno jezičari, voditelji tečajne nastave – prijepodne su slobodni, a radni im dan počinje kasnije, čak navečer. Koje su prednosti i nedostaci takvog režima? Kako ti takav raspored presloži bioritam, tjedan, život? I moram tu primijetiti da faks ima posebniju vibru popodne nego ujutro, knjižnica pogotovo, a tu su i zalasci sunca i svjetla grada navečer koje je super gledati kroz staklene stijene viših katova…

Iako zalaske sunca mi pomoćni često baš i ne vidimo s pulta, ponekad me užareno nebo iznad Zagreba podsjeti zašto je i popodnevna smjena zapravo ok.

Kad si upisivala faks, kako ti se posložila baš tvoja kombinacija – ruski i informatologija? I što bi promijenila da možeš, s obzirom na dosadašnja iskustva i općenito perspektive za zaposlenje s tim studijskim grupama? Jesu li tvoji kolege s godine uspjeli naći poslove kojima su zadovoljni? Čitaju nas studenti, pa evo iskreno, bi li preporučila ovaj faks, svoj posao – upisavši Filozofski, jesu li na dobrom putu?

Bude dana kad bih promijenila svašta, ali onda dođu neki drugi kad mi se čini da sam baš tu gdje bih trebala biti. Svaki odabrani put može biti i dobar i loš, ovisi kako se postavite prema situaciji u kojoj ste se našli. Uvijek se sjetim jedne dizajnerice umjetničkog nakita koja je svoj prvi komad nakita izradila kao umirovljenica, no to ju nije spriječilo da izgradi iznimno uspješnu međunarodnu umjetničku karijeru dužu od 20 godina. Ponekad istinska hrabrost leži upravo u odabiru potpuno novog životnog puta bez obzira na to što nam okolina savjetuje ili smatra da bismo trebali učiniti.

Što čitaš, što biraš s knjižničnih polica, ne za usavršavanje nego baš za gušt?

Nisam žanrovski izbirljiva. Obično biram po trenutnom raspoloženju, a zadnjih nekoliko naslova koji su me potpuno obuzeli bili su Sandman Neila Gaimana, Utopija za realiste Rutgera Bregmana i Tajni život drveća Petera Wohllebena.

Možeš li nam preporučiti neku knjigu prevedenu s ruskog koja nije sveopće poznata i kakvu rusku seriju, film? Još patim za genijalnom Netflixovom To the Lake (2019. – ), obećavali su drugu sezonu, ali s obzirom na ratne prilike, teško da će je biti. Na što da još bacimo oko?

Metro 2033. od Dmitrija Gluhovskoga svojevremeno me oduševio. Riječ je o vrlo napetom postapokaliptičnom romanu za koji bih rado da je ekraniziran jer se radnja odvija u moskovskom metrou koji je poput ogromnog podzemnog muzeja. Uz to određenu ulogu u radnji imaju i knjižničari, ali neću spojlati više od toga.

Imaš li najdražu knjigu iz naše knjižnice, neku koju bi najradije sakrila u RARA-u ili joj dodijelila narančastu „za korištenje u čitaonici” naljepnicu?

Hm, dobra ideja zapravo! ;)

Koliko ti je važna kultura izvan knjižnice, faksa, koliko stižeš u kazalište, kino, na izložbe…?

Malo sam podbacila s kulturnim događanjima u posljednje vrijeme. Nekako uvijek imam neke važnije obaveze ili interese koji mi popune slobodno vrijeme, osobito vezano uz grafički dizajn. No, evo neki dan sam u kinu gledala Trokut tuge i oduševio me!

Dok radiš s knjigama ili šećeš do faksa, koji ti je soundtrack, jesi li i ti jedna od urbanih hodača sa slušalicama?

Glazbu obično nemam naviku slušati na poslu niti po gradu, ali si volim pustiti pozadinsku glazbu kod kuće, kad, npr. nešto satima radim u Photoshopu. Ne bih se svrstavala u neku konkretnu skupinu jer mi zna svirati sve od Wardrune do soundtrackova iz Ghiblijevih animiranih filmova.

Što smjeraš dalje, kakav ti je petogodišnji plan, kako u idealnom scenariju vidiš svoju profesionalnu putanju?

Otkad sam došla u ovu knjižnicu, radila sam cijeli niz poslova. Sve je počelo u zbirci periodike, nastavilo se sa selidbom knjižnice u novu zgradu i od tada sam poslove vezane uz info pult kombinirala s knjižničnim izložbama, radom u FF Open Pressu i suradnjom s fakultetskim odsjecima, a nadam se da će se kroz idućih pet godina moja profesionalna putanja proširiti za još koje knjižničarsko iskustvo. No, tko zna, možda završim i kao ona dizajnerica koju sam ranije spomenula i odem u neku sasvim drugu priču.

Intervju: Vanja Kulaš