Književni teoretičari desetljećima su posvećeni forenzičkom razlaganju njegovih halucinantnih pripovijesti, otud nebrojene znanstvene studije i analitički pokušaji koji već poodavno kvantitativno premašuju autorov zapravo nevelik opus. Ne moramo biti kafkolozi da nam bude jasno kako naša stvarnost sve više nalikuje njegovim alegorijama; središte Kafkine košmarne literarnosti otuđeni je pojedinac, a on takav, nesiguran i izgubljen, pokušava preživjeti u opresivnom sustavu koji ne funkcionira po logičnim principima, gdje vladaju poremećeni međuljudski odnosi, a u tim se sumornim okolnostima mora izboriti s bizarnim događanjima, tuđim iracionalnim postupcima i vlastitim strahovima. Nije na koncu važno razumijemo li svu Kafkinu simboliku, svjesni smo itekako da u međuvremenu živimo njegovu turobnu fantastiku. Franz Kafka, mudro…