-
Onaj koji nešto…
Prošle je godine u izdanju sarajevskog Buybooka, izašao prvijenac Damira Ovčine, roman „Kad sam bio hodža“, dobitnik Nagrade Mirko Kovač za 2017. i jedan od pet romana koji su ušli u uži krug za Nagradu Meše Selimovića, što svakako ukazuje na veličinu ovog teksta, no ipak ne govori dovoljno. O romanu Damira Ovčine teško je bilo što reći jer su sve riječi koje bi se mogle o njemu izreći nedovoljne. Svjedočanstvo koje se čita i kao dokument jednog zastrašujućeg nerazumnog vremena i kao roman u kojem su rečenice toliko snažne da ne smeta niti to što u njima često nema mjesta za izricanje glagola. Možda upravo zbog toga što se…
-
BP – BS4: Međunarodni dan postavljanja glupih pitanja
Danas je zadnji dan ove naše, nazovimo ju tako, „škole pismenosti“. Nemojte biti tužni, u knjižnicama vas čeka toliko divnih knjiga vezanih uz jezik pa kada budete pokušavali u suzama usnuti, utješite se jednim dobrim pravopisom ili gramatikom. A danas je ujedno i zadnji dan škole u rujnu, a kažu da je zadnji dan škole u rujnu inače dan postavljanja glupih pitanja. Navodno su u osamdesetima profesori odlučili uvesti dan za postavljanje glupih pitanja kako bi svi studenti, bez straha, mogli pitati što god bi htjeli. „Zašto jače pritišćemo tipke na daljinskom upravljaču kada su baterije na izdisaju?“; „Zašto moramo prvo kliknuti na ‘Start’ da bismo ugasili računalo?“ pitaju…
-
BP – BS3: Međunarodni dan črčkarija
Danas, pak, slavimo Međunarodni dan črčkarija, svih onih umjetnina koje nastaju nakon naših poteza olovkom po papiru („davno“ prije po telefonskim imenicima) dok razgovaramo telefonom ili mobitelom. A točka, po točka, po točkica – i eto nam pravopisnih problema! I ne samo pravopisnih… Točke, trotočke i dvotočke, zarezi i navodnici, crte i spojnice… Sintagmom objedinjeni u interpunkcijske znakove, ovi mali zavijutci također imaju svoj dan, i to 24. rujna, što će reći za dva dana, što će dalje reći: reagirajmo na to upravo dvama interpunkcijskim znakovima – : ). Da, oni su sitni. Da, oni djeluju kao obične črčkarije. I da – oni vas mogu čak stajati glave! ZAREZ…
-
BP – BS2: Međunarodni dan duplog cheeseburgera
Danas prava poslastica: slavimo Međunarodni dan duplog cheeseburgera! Kažu da je prvo, pretpostavlja se davne 1926. godine, na hamburger dodan sir – i stvorena je sreća. Netko se očito zapitao zašto tu sreću ne podvostručiti… i tako je nastao dupli cheeseburger. Od viška glava ne boli, posebno kada su u pitanju iće i piće – dobro, od viška pića glava svakako boli, ali ne mislim ovdje na TE viškove. Mislim na nešto, tipa, duplog viskija – dok je riječ o jednom duplom viskiju, glava vas ne bi trebala boljeti od tog viška, e sad, ne odgovaram za ono kada/ako pretjerate… No dok nam nisu počele rasti zazubice, idemo skočiti…
-
Sylvain Prudhomme: Veliki
Sylvain Prudhomme: Veliki “Veliki” iz naslova nagrađivanog romana Sylvaina Prudhommea (u originalu Les Grands, objavljen 2014.) članovi su glazbene atrakcije Super Mama Djombo, mitskog benda iz 1970-ih, koji se nakon krahova i konačnog raspada spontano ponovno okupljaju, 40-ak godina kasnije, u čast njihovoj tog jutra preminuloj pjevačici Dulce. To što je ona grupu napustila davnih dana, a time ne samo glazbu, nego i njihova gitarista Couta, sve zbog jednog generala – u tom tužnom trenutku nikome, pa ni ostarjelom Coutu, nije važno. Ožalošćeni Saturnino Bayo zvani Couto, lutajući barovima i ulicama grada na rubu državnog udara, u nekoliko sati toga za njega intimno prijelomnog, a za Gvineju Bisau politički dramatičnog…
-
BP – BS1: Međunarodni dan Zvjezdanih staza
Danas, 8. rujna, obilježava se Međunarodni dan Zvjezdanih staza, serije koja nam je dala Spocka, neke vječne fraze, warp brzinu i klingonski jezik. I ovdje prestaje sve vezano uz Zvjezdane staze jer u ovom tekstu nije riječ o Zvjezdanim stazama. Nego o čemu je riječ? I zašto Zvjezdane staze? Da bih duže zadržala vašu pažnju, prvo ću odgovoriti na drugo pitanje: kako bih dobila vašu pažnju. Da sam tekst naslovila “Međunarodni dan pismenosti”, koji se također obilježava danas i o čemu će zapravo ovdje i biti riječ, koliko vas bi došlo sa mnom do ove rečenice? Vjerujem da je dio već odustao na njezinoj polovici. Ali dopustite mi vas nekoliko,…
-
Samo jedan običan dan u knjižnici…
…kad te na stolu dočekaju prstom sudbine ovako posložene knjige :)
-
Ukradi knjigu i ostat ćeš bez nosa!
Nedavno sam naišla na članak o zaštiti knjiga u srednjem vijeku i to me podsjetilo da ima zanimljivih stvari vezanih uz tu temu i razdoblje kad nije bilo čipova, magnetskih trakica, senzora i ostalih alarma koji se aktiviraju prilikom krađe. Knjige su se tada većinom čuvale u samostanima i crkvama, tj. samostanskim i crkvenim knjižnicama. Mogli su ih posuđivati redovnici unutar zidova samostana, a ako se knjiga posuđivala izvan samostana ili crkve, posuđivač je morao ostaviti polog. Za početak, kako je uopće izgledala produkcija knjiga u tom razdoblju i čemu tolika zaštita? Izrada knjige mogla je trajati godinama. Obično je nastajala tako što je pisar, samo na danjem svjetlu, proveo…
-
ZA BOLJI DAN POGLEDAJTE: Pitaj me za sreću / Chiedimi se sono felice
r. Algo, Giovanni, Giacomo, Massimo Venier Ako želite popraviti loše raspoloženje ili samo održati ono dobro, ovaj je film pravo rješenje za jedno i drugo. Ma, čak i da ne tražite nikakva rješenja u svom danu/životu, nemojte propustiti ovaj film – vrijedi svih svojih sto minuta! Vjerujem da ćete se sjetiti mene i moje preporuke za „dobro raspoloženje“ odmah na početku filma kad Giacomo pozove Giovannija da posjete jako bolesnog Alda… Što je tu smiješno? U redu, tu konkretno ništa, ali vjerujte mi, uskoro će vas nasmijati! Dobro, dobro, krenimo redom… tko su Giacomo, Giovanni i Aldo? U pravom životu to je pseudonim triju talijanskih komičara, kazališnih, filmskih…
-
Sve je u trenu
Jasmin Imamović: Obožavatelj trena Poželite li nakratko zaviriti u odrastanje sredinom prošloga stoljeća, nikako nećete pogriješiti odaberete li roman „Obožavatelj trena“ u kojem tuzlanski književnik Jasmin Imamović oslikava osobnu povijest u prepoznatljivom društvenom i ideološkom kontekstu bivše države. Prateći odrastanje, prije svega glavnog junaka, autor govori o društvenom uređenju, oslikava način života i društvenih odnosa te istovremeno promišlja o dubljem značenju života i samog trenutka. Roman je okarakteriziran kao autobiografski, i pripada korpusu novije bosanskohercegovačke književnosti, no neka su mjesta dovoljno opća da se u tuzlanskom djetinjstvu može manje-više prepoznati bilo tko tko je odrastao u razdoblju između šezdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća. Imamovićev je roman naoko jednostavan, zavarat…