-
Jedna ljubavno-pravopisna priča…
Dečko: Hej, mala! Rezerviraj u kalendaru 11. ožujak. Vodim te na večeru! Cura: Dečko: Hej? Dečko: Mala? Nitko nije vrijedan 11 godina čekanja. P. s. 11. ožujak (jedanaesti ožujak po redu) bit će 2029. Ako želiš na spoj za određeni broj DANA i svakako OVE GODINE, a nadaš se i potencijalnoj vezi, onda nemoj zaboraviti na vezu genitiva i datuma – oni uvijek dolaze zajedno! Dakle, dečko, pozovi je na spoj 11. ožujka! Autorica: Katarina Starčević
-
Gaël Faye: Mala zemlja
Vesela dječja družina na praznicima, topla kvartovska atmosfera, lijena popodneva u napuštenom kombiju, ribolov na obližnjoj rijeci, živopisni susjedi… nešto tako simpatično, blisko nam i domaće, baš kao recimo u Kušanovoj Uzbuni na Zelenom vrhu, naći ćemo i u ovoj knjižici. I u Maloj zemlji (Petit pays) čeka nas jedan Koko sa svojim prijateljima iz njihove slijepe ulice. “Mala zemlja” iz naslova, to je Burundi – siromašna istočnoafrička državica omeđena Ruandom, Tanzanijom i Kongom; priču o njoj ispisao je Gaël Faye, nagrađivani franko-ruandski pisac mlađe generacije (r. 1982.) i rap glazbenik. Klinci s kraja svijeta odrastaju otprilike kao i sva djeca – njihovi roditelji vole se i svađaju, prijete razvodom…
Moglo bi Vam se svidjeti
Poezija naših studenata – Mia Bajramović
BP – BS: nova runda!
Poezija naših studenata – Filip Katavić
-
Book crush <3
Dragi naši! Veljača je, proljeće je blizu, ljubav je u zraku, Valentinovo je i najvažnija stvar – obljetnica bloga! Uz divne tekstove – da ih slučajno niste preskočili, odlučili smo vam zadati malo neobičan zadatak. Od danas ćete na prvom katu knjižnice naći kutiju u koju ćete moći ubaciti svoj prijedlog za „book crush“. Što je točno book crush? To je vaša simpatija iz knjige, lik koji vas se posebno dojmio i koji/koja, unatoč dugom čitateljskom stažu, zauzima posebno mjesto u vašem srcu. Za najorginalniji book crush smislile smo mali poklon ? Da vas malo inspiriramo, odlučile smo s vama podijeliti naše ideje. Ivana: Moj book crush, ali ne u…
-
Ako jedne zimske noći…
…neki ljubitelj filmova poželi božićni film, najbolje se opskrbiti na vrijeme da ga ta noćna žudnja ne snađe – neopremljenog! U svojoj „videoteci“ volimo i imamo klasike, takvi smo vam mi, nostalgični i zaljubljeni u vrijeme Hepburnica, Newmana, Tracyja, Cagneyja, Bogarta, Gablea, Bacallice, Merlinke… oh, ta dobra stara vremena! Tom ljubitelju filmova i njegovoj žudnji možemo udovoljiti dvama „oldies but goldies“ božićnim filmovima i još jednim „oldies but goldies“ nebožićnim filmom jer ima (nas) nekih koje već melodije starih pjesama, divno izrežirane filmske scene krasnih haljina nekog prošlog vremena i onaj nekako uglađeni način komuniciranja asociraju na film koji gledaš s upaljenim lampicama na boru. SVE ŠTO NEBO DOPUŠTA…
-
Božić dolazi :)
Dragi naši! Želimo vam da Božić dočekate sretni, veseli i siti, ali isto tako želimo da „ostanete u formi“ i pročitate knjigu ili dvije koje imaju neke dodirne točke s „the most wonderful time of the year“. Slijedi naša preporuka: 1. Charles Dickens. Božićna pjesma. Ne nasjedajte na „lakši način“ i ne gledajte silne ekranizacije ovog klasika. Ako se knjižničari groze neke rečenice onda je to: “Ali postoji film!“. Učinite sebi i nama uslugu i pročitajte ovu krasnu i kratku knjigu! 2. Louisa May Alcott. Little women. “Božić neće biti Božić bez poklona“, gunđala je Jo ležeći na tepihu. Ako se i vi slažete s ovom izjavom (ne morate lagati, razumijemo) i mislite…
-
Onaj koji nešto…
Prošle je godine u izdanju sarajevskog Buybooka, izašao prvijenac Damira Ovčine, roman „Kad sam bio hodža“, dobitnik Nagrade Mirko Kovač za 2017. i jedan od pet romana koji su ušli u uži krug za Nagradu Meše Selimovića, što svakako ukazuje na veličinu ovog teksta, no ipak ne govori dovoljno. O romanu Damira Ovčine teško je bilo što reći jer su sve riječi koje bi se mogle o njemu izreći nedovoljne. Svjedočanstvo koje se čita i kao dokument jednog zastrašujućeg nerazumnog vremena i kao roman u kojem su rečenice toliko snažne da ne smeta niti to što u njima često nema mjesta za izricanje glagola. Možda upravo zbog toga što se…
-
BP – BS4: Međunarodni dan postavljanja glupih pitanja
Danas je zadnji dan ove naše, nazovimo ju tako, „škole pismenosti“. Nemojte biti tužni, u knjižnicama vas čeka toliko divnih knjiga vezanih uz jezik pa kada budete pokušavali u suzama usnuti, utješite se jednim dobrim pravopisom ili gramatikom. A danas je ujedno i zadnji dan škole u rujnu, a kažu da je zadnji dan škole u rujnu inače dan postavljanja glupih pitanja. Navodno su u osamdesetima profesori odlučili uvesti dan za postavljanje glupih pitanja kako bi svi studenti, bez straha, mogli pitati što god bi htjeli. „Zašto jače pritišćemo tipke na daljinskom upravljaču kada su baterije na izdisaju?“; „Zašto moramo prvo kliknuti na ‘Start’ da bismo ugasili računalo?“ pitaju…
-
BP – BS3: Međunarodni dan črčkarija
Danas, pak, slavimo Međunarodni dan črčkarija, svih onih umjetnina koje nastaju nakon naših poteza olovkom po papiru („davno“ prije po telefonskim imenicima) dok razgovaramo telefonom ili mobitelom. A točka, po točka, po točkica – i eto nam pravopisnih problema! I ne samo pravopisnih… Točke, trotočke i dvotočke, zarezi i navodnici, crte i spojnice… Sintagmom objedinjeni u interpunkcijske znakove, ovi mali zavijutci također imaju svoj dan, i to 24. rujna, što će reći za dva dana, što će dalje reći: reagirajmo na to upravo dvama interpunkcijskim znakovima – : ). Da, oni su sitni. Da, oni djeluju kao obične črčkarije. I da – oni vas mogu čak stajati glave! ZAREZ…
-
BP – BS2: Međunarodni dan duplog cheeseburgera
Danas prava poslastica: slavimo Međunarodni dan duplog cheeseburgera! Kažu da je prvo, pretpostavlja se davne 1926. godine, na hamburger dodan sir – i stvorena je sreća. Netko se očito zapitao zašto tu sreću ne podvostručiti… i tako je nastao dupli cheeseburger. Od viška glava ne boli, posebno kada su u pitanju iće i piće – dobro, od viška pića glava svakako boli, ali ne mislim ovdje na TE viškove. Mislim na nešto, tipa, duplog viskija – dok je riječ o jednom duplom viskiju, glava vas ne bi trebala boljeti od tog viška, e sad, ne odgovaram za ono kada/ako pretjerate… No dok nam nisu počele rasti zazubice, idemo skočiti…
-
Sylvain Prudhomme: Veliki
Sylvain Prudhomme: Veliki “Veliki” iz naslova nagrađivanog romana Sylvaina Prudhommea (u originalu Les Grands, objavljen 2014.) članovi su glazbene atrakcije Super Mama Djombo, mitskog benda iz 1970-ih, koji se nakon krahova i konačnog raspada spontano ponovno okupljaju, 40-ak godina kasnije, u čast njihovoj tog jutra preminuloj pjevačici Dulce. To što je ona grupu napustila davnih dana, a time ne samo glazbu, nego i njihova gitarista Couta, sve zbog jednog generala – u tom tužnom trenutku nikome, pa ni ostarjelom Coutu, nije važno. Ožalošćeni Saturnino Bayo zvani Couto, lutajući barovima i ulicama grada na rubu državnog udara, u nekoliko sati toga za njega intimno prijelomnog, a za Gvineju Bisau politički dramatičnog…
Knjižničarski imaginarij
Blog Knjižnice Filozofskog fakulteta
